darovati ljude oko sebe, zasipati ih darovima, ne nalazeći uvijek razlog, već slaveći majmunovo, da bi pokazali dragima koliko su  dragi, da bih sebi dokazali da ipak možemo mijenjati svijet darujući napoznatima.....nije važna materijalna vrijednost dara, jer neke stvari jednostavno ne možete kupiti, a vrijede više no što svi ruski tajkuni imaju novaca....

prirodu u obliku parcela za gradnju ili vikendicu lako je darovati kad čovjek ima novaca ili je nasljednik, no komad plavog neba nema cjene, kao ni oblak u obliku ovčice ili psa, čisti gorski potok što nestašno skakuče između kamenčića - nema cijene, taj tren u kojem se činilo da nam je ribica namignula -nema cijene...plavo more i šum vjetra, pjesma cvrčaka i lijeno sunce što nevoljko odlazi spavati iza brda, ili pak pospano kad se kao naranđasto-ružičasti mikić izdiže iz sredozemnog mora....nema cijene...ne,nema cijene

plišanac, koji bi trebao pokazati koliko su mili i nježni naši osjećaji prema kome,  stvar je s kojom će netko, možda, neko vrijeme i spavati, no kad postane prašnjav, čarolija će stati....

ne želeći spominjati "praktične darove", ipak moram, jer u svijetu besparice praktičnost je na cijeni....a o čokoladi, da i ne govorim...iako veliki štovatelj navedene slastice, ne mogu ne vidjeti da je u svrhu zarade učinjena nepravda nečemu što bi trebalo biti lijek, a postalo je otrov...

i...opet iz početka...ne možeš darovati samo osmjeh, ni samo lijepu riječ, jer to je kao da daruješ dar bez mašne....zagrliti, poljubiti, i reći riječ iz dubine sebe: volim,osjećam, brinem,ponosam sam,vjerujem, i sve to zamotati komadićem plavog neba, ili ukrasiti ovčicom oblakom dar je koji možda i neće od prve biti shvaćen, no jedini je koji je pravi, s kojim ne možeš pogriješiti i ma kako daleko daleko tog trena bili jedni od drugih u uvjerenjima, staležima, nadama

takav će dar izbrisati sve na silu nametnute razlike, jer gdje je razlika između djeteta i odraslog...oboje su ljudi, gdje je razlika između kršćana,muslimana ili budiste.... svi su ljudi u potrazi za istinom....gdje je razlika između crnca i bijelca...oboje su ljudi, oboje imaju uši za čuti riječ, ruke za zagrljaj, usne za reći riječi, oči za vidjeti plavetnilo....

u ovo vrijeme darivanja, kroz i gomilu koja baulja u shoping centru jurit ću u potrazi za narančama i čokoladom, darovima koje ću dati dragima za blagdane...riječi, zagrljaje, poljupce već imam....

...da i osmjeh....