Starost se ne može izbjeći ali ona nije strašna. Starost je dar. Starost  je vrijeme pripreme kad možemo uživati u svemu onome u čemu prije nismo mogli jer nikad nismo imali dovoljno vremena za sebe. Starost  je vrijeme zrelosti, mudrosti i duhovnog putovanja. Starost je jedna vrsta blagoslova.

Zbog neznanja mnogi osjećaju strah od starenja iako je starenje normalan i očekivani dio našeg života. Možda je lakše shvatiti starost onima koji su živjeli ili žive u velikim obiteljima jer tamo se rađa, stari i umire pred očima članova obitelji i tu nema nepoznanice. Djeca gledaju bake i djedove i normalno im je da su oni stari. Starenje roditelja za njih je normalna činjenica. Sve je tako normalno. Danas su obitelji uglavnom male jer mladi ljudi žele što prije biti samostalni. Suživot sa roditeljima, bakama i djedovima im nije niti u primislima.

U dobi oko 40-te obično počinje osvještavanje i spoznaja da smo prešli gotovo pola puta i tada počinju brige o tome koliko nam je još preostalo vremena da se napravi sve ono što smo zamislili za ovaj život. Što smo ostvarili, što nismo, a željeli smo, ovdje se naprosto suočavamo sa samim sobom. Svaka životna dob nosi u sebi nešto lijepo i pozitivno pa isto tako i starost. Bez obzira koliko smo stari trebamo uživati u životu, uvijek postoji razlog da u svemu pronađemo nešto dobro što nas usrećuje i čini nam život zanimljivim.

Bez obzira na dob svatko zaslužuje biti sretan. O tome kako pravilna prehrana i tjelovježba znači i dugovječnost znamo sve, ali ono što moramo znati je, da se starenje u najvećem dijelu događa u našoj glavi.

Tijelo stari, ali naš um je toliko mlad koliko se i mi sami osjećamo mladi. Ako očekujemo da ćemo dugo živjeti ispunjeni snagom duha i tijela uvijek raspoloženi i pozitivni puni optimizma onda će to svakako utjecati na našu sretnu budućnost. Veliki dio ljudi bolji se starosti jer razmišlja negativno u smislu kako je starost vrijeme bolesti, samoće, praznine, depresije. Boje se neimaštine, gubljenja mentalnih sposobnosti, boje se da će morati ovisiti o dobroti drugih te da će biti teret svoje obitelji. Ukoliko se živi na taj način tada posijano sjeme u našem umu počinje rasti  i stvara se upravo onakva budućnost kakve se bojimo.

Zašto bi uopće o nečem brinuli kad je to doba za razvoj naših talenata koje nismo niti primijetili da imamo. U toj dobi mnogi počinju pisati pjesme, priče,  počinju slikati, raditi ručne radove, čitati knjige, prenositi svoje znanje i mudrost onima kojima je to potrebno. Postoje bezbrojne aktivnosti koje su dostupne i koje mogu ispuniti život, ali se nitko ne bi smio zapustiti i postati teret sam sebi i drugima. Uspješan i ispunjen život događa se onda kad ne živimo u prošlosti, kad nismo ogorčeni, kad smo pomireni sa svima, kad prihvaćamo novo, kad proširujemo svoje znanje, kad živimo ovdje i sada, u sadašnjem trenutku. Živjeti u sadašnjem trenutku znači ne imati strahove od bolesti , starosti i smrti.

Dragi naši čitatelji pišite nam o svojim razmišljanjima o starosti  iz svog kuta gledanja,  a mi ćemo vas kao i uvijek nagraditi .