Pretvaraš se u čudovište!

Gaziš sve oko sebe!

Ne mariš za druge

niti za njihove potrebe!

 

Do kada ćeš tako

gledati samo sebe?

Zar te ne peče savjest,

il' oko srca zazebe?

 

Svi su ti dali

sve što su imali.

Zbog tebe štedjeli

a tebi posuđivali!

 

Sada po njima pljuješ,

odbacuješ sa svima drugima.

Kroz život ideš dalje

sa nečistom savjesti i dugovima.

 

Zašto se ne okreneš?

Zar ne vidiš da nema kraja

na tvome putu?

Stalno se vrtiš u začaranom krugu

iz kojeg izlaza nema!

 

Na kraju ćeš ipak negdje morati stati,

u nekom tihom kutku sjesti i shvatiti

da ćeš i ti umrijeti

a da za tobom neće plakati.

 

Oko sebe si samo zlo širio

mnoge vrijeđao,

nikome nisi nikad oprostio,

ni sa kim se pomirio.

 

Pa kako možeš s tim živjeti?

Ili što je još gore

kako možeš

miran umrijeti?