Živim u gradu tisućljetne tradicije, koji je opterećen svim mogućim energijama tame ali arhitektonski prelijep. U razdoblju prije dvadesetak godina nepojmljivo je bilo održati bilo kakvo predavanje iz područja alternativnih znanosti. Grupe za meditaciju bile su posebno promatrane i izvrgnute raznim nimalo lijepim etiketiranjem.  Napadi sa svih strana bili iracionalni i vrlo opasni. Tada sam shvatila da  je potrebno prvotno energetski pročistiti grad i njegove energetske centre ili kako se to najčešće naziva čakre. One su stvarno kola života i kada su zapunjene i zapuštene , energija okolnog prostora  je zgusnuta i ometavajuća  za bilo kakav pomak unaprijed.  Dala sam se u potragu za stručnjacima koji to rade i koji su voljni obučiti grupu entuzijasta koji će to sa ljubavlju i zahvalnošću  prema majci Zemlji  i obaviti.

Prvi koraci su bili kao u malog djeteta ali ako si uporan učiš i rasteš i jednog dana ostvariš svoj naum. Ne samo da smo se obučili za energetsko čišćenje već smo se i udružili sa iskusnim  geomantima   iz susjednih zemalja. Tako je počelo čišćenje ovog predivnog grada dio po dio i trajalo je nekoliko mjeseci. Bilo je tu raznih iskustava i susreta sa  elementalima, anđelima prostora, dušama koje  nisu otišle i još koje čega. Trebalo je počistiti energiju mnogih borbi koje su se tu vodile kroz stoljeća i ostavile svoju energiju koja je dalje djelovala provodeći svoj program. No, ne želim vas time zamarati već vam želim prenijeti jedan trenutak koji je na mene ostavio najdublji dojam i bio moje veliko iskustvo koje mi je donijelo i određene spoznaje.

Jednog prelijepog jesenskog dana uputili smo se u jedno selo kraj Varaždina u kojem  postoji jedan od rijetkih vilinskih gajeva u Europi. Mnogi ljudi prolaze pokraj njega, a da to niti ne znaju niti zamjećuju. Gaj je dosta devastiran i trebao je našu pomoć. Devastacija se događa nerazumnim ponašanjem čovjeka koji prirodu oko sebe ne doživljava živom već smatra da je gospodar svega što vidi i smatra da ima pravo raditi što hoće. Čovjekovo djelovanje ostavlja dublje ožiljke na svim razinama nego što to na primjer ostavljaju destrukcije izazvane prirodnim katastrofama kao što je poplava, potres ili požar.

Ulazeći u prostor vilinskog gaja osjetila sam prisutnost mnogih bića  koja skriveno iza grmova i drveće promatraju naš ulazak. Osjećam njihovu znatiželju i pokušaj da nam se približe. Osjećala sam nekako strahopoštovanje  ali i veliku zahvalnost što se nalazim upravo tu. 

  U procesu čišćenja prostora ne samo da donosimo novu energiju u taj prostor već pomažemo i elementarnim bićima da ponovo ožive, ojačaju i radosno obavljaju svoju svrhu. 

Laganim hodom opušteni dolazimo do sredine gaja gdje se nalazi mala čistina.

Zaustavljamo se tu, ostavljamo stvari na jednoj klupi koja je u blizini, razgledavamo znatiželjno sve što nas okružuje u tom prostoru, šaljemo svjetlost i ljubav iz svog srca svima i svemu što se ovdje može sresti. Osjećam povratak  toplih energija, osjećam se dobrodošlo. Svi se osjećamo lijepo i ugodno. 

Da bi počistili i harmonizirali  gaj  posložili samo se u tri kruga pazeći na to da muška i ženska energija budu raspoređene ravnomjerno.  Držeći se za ruke , uzemljujemo se , svi smo stajali bosi , osjećam energiju zemlje kako struji mojim tijelom i vrlo brzo osjećam potpunu ukorjenjenost u zemlji. Ritual čišćenja, nazovimo to tako, započinjemo pjevanjem samoglasnika  koliko tko može izdržati  tako dugo dok čišćenje nije završilo. Zatvaramo oči i započinjemo pjevanjem samoglasnika  „a“.Slušam zvuk koji stvaramo. U početku je to svakako ali ubrzo se mijenja glasnoća, visina i jačina tona i ujednačeno stvaramo zvuk koji vibrira u prostoru i u nama. Prelazimo na ton e, i , o, i tako dalje. Stvara se sve jača vibracija. Osjećam kako nam se približavaju bića koja ovdje borave , kako nam se pridružuju i naši tonovi postaju potpuno usklađeni i moćni.

Kroz poluotvorene oči vidim anđela čuvara ovog gaja, svijetli, velik, moćan, po prvi  puta vidim vilu, prekrasnu blještavu u duginim bojama, neka mala bića koja ne prepoznajem ali vidim i dva bića koja ne želim niti opisivati. Društvo je bilo oko nas različito. Kako smo sve više povećavali vibraciju odjednom iz svih smjerova počele su dolaziti duše umrlih a zaostalih u prostoru i vremenu. Otvorili smo energetski prolaz za te duše i sada je trebalo što dulje održati vibraciju dok i posljednja duša ne prođe kroz otvoreni portal. U svakom trenutku bilo ih je sve više, a među njima i mnogo djece. Vjerojatno se je u nekom vremenu dogodila neka katastrofa u kojoj su izgubili živote i iz nekog razloga ostali zarobljeni u prostoru. Pojačavam ton u želji da sve dođe na svoje mjesto, tijelo više ne osjećam, već samo osjećam protok energija zemlje i neba te se potpuno predajem vodstvu koje sam u tom trenutku osjetila, stapam se sa zvukovima tonova , gubim osjećaj za vrijeme .

Polagano tonovi se lagano utišavaju , vibraciju u tijelu još uvijek osjećam jako, a kako se sve tiše i tiše čuju zvukovi tako dolazim polako iz povišenog stanja svijesti u ovdje i sada. Sve se umiruje. Nastaje tišina, oko mene blistavi gaj, kao da je svaki list sretan, kao da svaka grana koja se ljulja na vjetru nešto šapuće, predivni trenuci za koje poželiš da traju vječno. Osjećam mir u sebi ali i u okolnom prostoru kojem zahvaljujemo, ali i on nama, osjećamo se kao jedno. Odjednom u području srca osjetim poruku – budi uvijek u srcu ne u glavi, u srcu, u srcu. Pokušavam  otkriti tko mi šalje ovu poruku tako tiho i milo. Pogledam u nebo ali vidim samo krošnje. Nastojim proniknuti u svijet oko sebe i ugledam drvo nalik čovjeku. Tko si ti ? U srcu dobijem isti tihi odgovor Ja sam Pan ovog gaja. Bila sam toliko zbunjena da sam samo mrmljala hvala ti, hvala ti. Ovo je bilo moje iskustvo. Kasnije kada smo razgovarali o svemu što se je događalo, svatko je imao svoj doživljaj, ali za sve nas je  bilo jedinstveno iskustvo koje se je dogodilo spontano, a to je bilo provođenje duša u njihov mir.

Božica Glavač