Božica

Bila je vrlo zgodna mlada žena , seksipilna i otvorena.Upoznala sam ju kada je imala nekih 25 god, tri sina i brak u raspadu..

Već kod drugog  susreta otvorile smo jedna drugoj dušu..kao da se poznajemo tko zna otkad.

Odrasla je na brzinu, i na silu..nije bilo vremena da sazori, u kući u kojoj je ljubav za nju bila nepoznanica. Sa svojim ocem je doživjela  iskustvo incesta, nekoliko puta ,o čemu nikada nije progovorila s nikim. Majka koja je mogla zbrojiti dva i dva i zaključiti da se nešto čudno događa,čini se ili nije htjela vjerovati ili se nije mogla s tim suočiti.

Što je najgore   otišla je u svijet prognana od roditelja,imala je tek šesnaestak godina, i ogroman teret etikete „drolje“na leđima. Razlog? Prerano je izlazila van s dečkima..

Iste godine zaljubila se, ostala trudna i rodila prvog sina. Muž ju je napustio, a dijete završilo kod roditelja. Govorili su joj da se ne zna o njemu brinuti. Bolio ju je rastanak od djeteta, ali tako mlada nezrela i neiskusna, nije mogla učiniti ništa..prepustila se sudbini i otišla ponovo u svijet.

Nakon toga je imala nekoliko bezuspješnih  veza, a onda je upoznala svog drugog muža..

Rodila je svog drugog sina..činilo se da će biti sve u redu..da će brak uspjeti, da je našla osobu svog života..čak je i sin iz prvog braka ponovo bio s njom..

Njen prvi muž se razbolio, pa je uspostavila kontakt s njim i njegovom drugom ženom. Pomagala im je jer  su bili u  financijskom bankrotu , a on je umirao od raka. Voljela je pomagati ljudima, tako da to za nju nije bilo ništa neobično. Čini mi se da ona ne zna što znači mrziti.

Ono što nas je zbližilo je zajednička potreba za pomaganjem drugima.( Kažu da ljudi pomažu onda kada i sami trebaju pomoć)

Uvijek je bila velikodušna, davala je gdje god je mogla. Nisu to bili veliki iznosi ni velike stvari, ali njeno meko srce se uvijek sažaljevalo nad potrebitima.

Onda je shvatila da čovjek s kojim živi  nije za nju..možda malo kasno jer  rodila je i treće dijete.

Kada sam ju pitala zašto je išla na treće dijete s njim a uvidjela je da joj ne odgovara rekla je:

Možeš li vjerovati da smo te godine kad se dijete začeli samo jednom spavali?

Naravno, izgledalo je nevjerovatno, ali.. vjerovala sam joj..

On u duši nije bio loš čovjek,ali..nije joj znao pružiti ljubav i zaštitu koju je ona tako očajnički trebala.Nije mogao..jer ni sam nije dobio ljubav od svojih roditelja..

Zbog svojih nekih kompleksa manje vrijednosti on se zabio u stan , nije izlazio, nije radio.. a njoj je prigovarao da je lijena da ništa ne radi..

Za to vrijeme ona je svim svojim snagama nastojala skrbiti o svojoj djeci. Što je ona više uspjevala to je njen sadašnji  muž više prigovarao.

Počela je tražiti utjehu okolo.

Često smo o tome priičale.Bila sam svjesna, da ona samo traži ljubav, traži da ju netko voli..

Shvaćala sam da je to za nju jedini način da preživi..U to vrijeme je sa mnom počela moliti, meditirati, malo se smirila, nalazila mir u sebi..

A onda ponovo životna bura ju je otpuhnula. Napustila je muža,jer on uopće više nije skrbio za obitelj, a počeo je sve češće tući djecu. Jednom je digao ruku na nju,i to je bila kap koja je prelila čašu. Otišla u stan sa svoje troje djece..

Od tada je sama..prošle su godine..Imala je mnogo ljubavnika. Ponekad sam se pitala , kako izdrži s tim svim muškarcima? Nije njoj to bilo teško..Zadovoljavala se fizičkom ljubavi, koja je trajala nerijetko vrlo kratko..

Jednom prilikom mi je rekla da ih je brojala do ..80.. od tada više ne broji..

Cijelo to vrijeme je tražila samo ljubav..a dobivala samo vruće uzdahe, poneku lijepu riječ, prazna obećanja, i pustu nadu ..da će je  jednom netko doista  voljeti i da će baš  s tim muškarcem doživjeti sreću..

Djeca  su joj  u školi često bila okvalificirana kao neodgojena , koja su stvarala problem nastavnicima, susjedima i zajednici.

Problematično su se ponašali, jer nisu shvaćali zašto ne valjaju. Na svaki ukor reagirali su buntom, ekscesnim ponašanjem. Da bi dobili bilo kakvu pažnju, uznemiravali su ostalu djecu u školi, pribjegavali krađi, tukli se s  djecom ili jednostavno bili neposlušni.

Ona nije znala što bi s njima. Svjesna je svojih propusta u odgoju, ali nije bilo nikog da joj pomogne da usmjeri djecu na pravi put. Iz škole su dolazile pritužbe, od socijalne radnice prijetnje o oduzimanju djece, a od policije nalozi za pretres i pritužbe nezadovoljnih građana.

Nitko ne može reći da se nije trudila odgojiti svoju djecu. Nitko ne može reći da ih ne voli.  Samo poneki znaju da se hrabro borila za njih, da je radila onako kako je najbolje znala.ponekad je bila stroga , a počesto preblaga i popustljiva, nikada dosljedna..

Tko je zakazao?Što sada kada su djeca prihvatila „programe“ koje su im drugi usadili, da su nevaljali , da nisu za ništa, i da su lijeni i loši?

Čini s e kao da nema izlaza, i da su djeca unaprijed osuđena da propadnu, da budu delikventi ,kriminalci, ili možda još nešto gore? Čini se da ona nikada neće biti za društvo „dobra majka“ svojoj djeci.

Čini se da ranjeni roditelj, može odgojiti samo ranjenu djecu, koja će sutra postati ranjeni ljudi.

Ipak, vjerujem u Plan, koji je savršen za svakog  iskrojen do u tančine i da će sve te duše naći svoje mjesto pod Suncem.

Sve „zablude „u koje je zaletjela, sve „promašaje „ koje učinila, sve nade koje su joj srušene su samo zato jer joj je Put trnovit, a malo ruža.

Sada , kada to sve gledam drugim očima, vidim je kao jednu Božicu, koja je došla iskusiti život, probati zabranjeno voće, živjeti na rubu, doseći dno, da bi se opet jednog dana mogla uzdići do Nebeskih visina, sa ogromnim iskustvom onoga što Nije Ljubav.

Yasmin