Svake godine sve ranije počinje užurbana utrka raznih dušebrižnika koji nam žele nametnuti njihov način obilježavanja iti ti komercijalizaciju blagdana.

Najljepši blagdan si možemo urediti mi sami za to nam ne trebaju trgovci Božanskim vrijednostima.

Već u studenom počinje užurbana utrka u šoping centrima, običnim dućanima, trgovima i ulicama postavljanjem  raznih blještavih smicalica koje djeluju perfidno na ljudski um kako bi većinu kupaca potaknuo na nekontrolirano trošenje. Ovaj metež, kaos i buka zacijelo nemaju nikakve veze sa Božanskom svrhom pojedinog blagdana. Upravo zbog raskoši , blještavila, glasne muzike i neke čudne euforije većina zaboravlja na smisao blagdana jer im je um zarobljen nametnutim i smišljenim scenarijem koji nema nikakvu istinsku vrijednost osim njihove zarade i cilja da vam se ukrade Božić, Nova godina, Uskrs, sve ono što predstavlja pravu vrijednost.

Daleko od toga da se ne trebamo radovati. Sama pomisao na blagdan već bi trebala u duši izazvati veselje i radost. Međutim, silom nametnuto blagdansko raspoloženje samo na kraju donosi prazninu i brigu nakon što se mnogi osvijeste od bespotrebnog trošenja novca kojeg u stvarnosti većina građana nema. Iza euforije ostaje dug i depresija, a nepotrebni i suvišni kupljeni predmeti na kraju završavaju u smeću. Isforsirana kupovina nikog ne usrećuje. Silne reklame na ulicama, TV ekranima i internetu izazivaju depresiju naročito kod samaca, nesretnih i bolesnih ljudi.

Sav ovaj cirkus naročito utječe na djecu. Ova generacija podsvjesno upija ponašanje odraslih. Svi mi očekujemo do djece sa budu mudrija, duhovnija , suptilnija, a sami ih programiramo našim ponašanjem i načinom života. Ako želimo najbolje za svoju djecu onda to moramo pokazati svojim djelovanjem kod kuće u krugu obitelji, na poslu i ulici. Djeca uče od nas od onoga što vide. Mnogi roditelji upravo vuku djecu po šoping centrima umjesto da u miru i radosti obiteljskog okupljanja objasne im svrhu i Božansku bit svakog blagdana.

Djeca misle da je svrha blagdana kupovanje darova pa je najvažnije tko će dobiti najskuplji poklon. Zamislite tugu one djece koja to ne mogu imati pa ih oni koji imaju sve što požele, omalovažavaju što je danas česta pojava.

Svoje vrijeme i pažnju u blagdansko vrijeme treba posvetiti svojoj obitelji, bližnjima i onima u potrebi, starijim članovima obitelji, susjedima koji nemaju nikog uputiti im toplu riječ i osmjeh. To čini čuda, a ništa ne košta po to ne treba ići u šoping centar i lunjati ko zna kud.

Kada bi svijest bila barem malo povišenija niti jedan starac ili starica, beskućnik , bolesna osoba, osobe bez sredstava za život ne bi bili sami, napušteni i bez toplog obroka. Barem tijekom blagdana trebali bi misliti i osjećati potrebu da pomognemo  ublažiti posljedice nebrige društva prema određenoj skupini društva. To bi nam trebala biti zadaća svaki dan. Još uvijek svijest nije na toj razini. Oni koji imaju daleko više nego što im je potrebo i za nekoliko života uglavnom očekuju da im netko drugi  plati kavu, u strahu su da netko drugi iz njihove branše ne bi imao više.

Vratimo se blagdanu i onom čime bi on trebao biti ispunjen. Blagdan bi trebao biti ispunjen Božanskim mističnim zračenjem koja uzdiže našu svijest. Tijekom blagdan trebali bi biti usredotočeni na našu Božansku sudbinu i svrhu našeg dolaska u ovu inkarnaciju. Blještavilo oko nas pokušava nas zadržati u iluziji i ukrasti nam odnosno odvući pažnju od onog što blagdan jest.

Božica Glavač