Dobro sam rekla: «stoljećima»…. Jer su počeli putovat '50-ih godina prošlog stoljeća…a završili s putešestvijama u ovom tisućljeću!
…Ona je bila arhitekta…ljubitelj spomenika kulture….i član tzv «Društva Pere Kvržice»…tako smo milja zvali Društvo prijatelja kulturne baštine… znala je povijest svakog kamena…. Kako je voljela umjetnost pokušala je napravit i pravi izvorni suvenir…al' nitko nije ozbiljno shvatio njenog tovara…osim pjesnika čakavštine! Psovala je kao kočijaš na francuskom, arapskom, talijanskom, "splitskom"....i ne samo da je govorila više jezika nego je znala šatrovački od svakog jezika koji je govorila....tako da nikad niko nije znao da li je francuskinja iz Alžira ili Amerikanka u Parizu! :-))
Kao curica….sramila sam se putovat s njih dvoje….jer je to putovanje uvijek završavalo njihovim nestašlucima…npr: .povlačili su jastoge za «brkove» po Venecijanskim restoranima tumačeći konobarima da neće jest «neobrijane i brkate škampe» ….krali su cvijeće po Pariškim parkovima…vozili na krovovima taksija po Champs-Élysées-u....naručivali ptičja krila u kineskim restoranima…zaključavali su nas po WC-ima po Italiji za vrijeme štrajka i čekali da vide da li smo se uspjeli izvuć sa zadnjim radnicima, ili ćemo ostat zaključani 3 dana.. i dok bi oni radili nestašluke…ja preozbiljna za svojih 14 godina išla bi polako iza njih i pravila se da ih ne poznajem……
Smijala se glasno i slatko…i svi su je rado zvali u goste jer bi uvijek na odlasku rekla: "Hvala, bila mi je pučka svečanost!"
Svaki Uskrs bi došla kod nas na ručak…ušla bi u prazan tinel….i na lijepo postavljen stol razbacala bi …što je više mogla …čokoladnih jaja… (jednom su umjesto jaja bili čokoladni žohari…što je šokiralo moju mamu koja je dan prije počela uređivat stol)….
Svaki Božić došla bi na vrata…i u torbi je nosila čokoladni panj….ukrašen šiškama iz Franjevačkog samostana u Imotskom!
...
- pusti slike, bisere, zlato, uzmi ono stakleno srce ili stan!
- znaš li ti koja mu je vrijednost?? Ne mogu doć i pitat nešto tako!
- Ma ne vrijedi srce ništa, al za mene vrijedi milijune. Dakle ili srce ili stan!
- Lako je to tebi govorit, vidit ćemo što me zapadne i s tim budi zadovoljna
…srce nisam dobila, i ne znam što mi je otac dobio u nasljedstvo, al sam im za Božić svima servirala «njen» panj:
- odakle ti recept i šiške – pitale su me tete
- otišla sam lipo na groblje, sjela na njenu grobnicu i pitala je! Da ste je vi pitali i vama bi dala recept – teta me pogledala u čudu, a moja mama je samo tiho dodala
- ma muči, koliko je luda, vjerojatno je to i napravila!
…mom ocu je bilo drago što su na Božićnom stolu panj od tete Ilke i fritule od njegove mame…
….evo prošlo je više od godine dana od podjele njenog nasljedstva…kad mi zvoni mobitel…
- znaš što se dogodilo? Upravo su ti donijeli «srce» od tete Ilke na poklon
- tko?
- Pa ona njena rodica – brzo je pričala moja mama
- A bit će im trebalo godinu dana da ga daju na procjenu! Vjerojatno su u šoku što Elyca hoće nešto što ne vrijedi ništa, pa su morali dobro provjerit …ili su zgrabili ono što ja hoću jer su mislili da vrijedi, pa se sad kaju :-)
- morat ćeš kupit novi lanac….nisam ni znala da je srebren pa je pocrnio od stajanja
- ništa ja ne kupujem! Savršen je takav!!!
…eto…lančić se opet nosi….s ljubavlju…i tko zna kakvu priču krije…. Hvala ti teta Ilka….bila mi je pučka svečanost!!!!
...niti mjesec dana nakon objave ovog teksta Tarik Filipović je odjavio Miljunaša sa "bila mi je pučka svečanost"....koliko sam samo tad imala bijesnih poziva tipa:
- kako se usudio??? To je tvoja teta! :-))
bglavac
edin.kecanovic
