Dolaze mi trenuci, sati pa i dani ponekad, kad se misao moja iskrade u opasne predjele u kojima se sve vidi crno ili sivo, kroz analiziranje cinjenica i dogadjanja s najblizim i najdrazim, sto neminovno izaziva brige i tugu, te pocinjem osjecati kako mi tjeskoba steze srce. I dok tako neosjetno tonem u ocaj, a tjeskoba sve vise steze, do boli, odjednom cujem tihi glas koji moli:

 - Helana, hej, Helana, stani, prekini, sjeti se, zaboravljas mnoge stvari...

- Da, zaboravljam, evo, sjetila sam se, zao mi je, ja volim svoje srce...

- Ako ga volis, prekini s tim mislima, osjecas kako pati! Kazi samo, kakve koristi imas od toga?...

- Da, ali to je jace od mene, neprekidno su moje misli podstaknute da teku u tom smjeru...

- Osvijesti se Helana, zaboravljas jos nesto vazno, kome pripada tvoje srce?

- Da, eto, zaboravljam, pripada Bogu, razmisljam pa odlutam...

- Helana, ako Bogu predajes srce, onda ga ispuni onim sto Bog trazi od tebe...

 - Znam: vjera, radost, nada, ljubav...

- Ako vjerujes, Helana, onda imaj povjerenja u Boga, u tvog i njivovog Stvoritelja, imaj povjerenja...

- A kako? Zasto je Bog dozvolio da mi se to desava, ako zna da sam toliko slaba?...

- Nisi slaba, Helana, cini ti se, i ne pitaj zasto. Znas li ti sta ce biti sutra?

- Ne znam...

- Ne znas i ne mozes da znas, niti se pitaj zasto se to dogodilo i zasto se dogadja. Bog zna zasto, On zna sve i imaj vjeru i pouzdaj se u Njega. Mozda bas zato sto te On puno voli.

- Ali, kako su oni koji i ne vjeruju...

- Dosta, Helana, odmah prekini s takvom mislju. Porediti se s drugima nema smisla, to izaziva nesto sto je jako opasno a zove se zavist.. Raduj se njihovim radostima, suosjecaj u njihovim tugama a gledaj sebe da nemas lose misli ni o kome, Rekoh Bog zna i brine se o svima.  Nemoj misliti da Bog voli samo one kojima sve lako i dobro ide u zivotu. Bog najvise voli one koji nailaze na razne prepreke u zivotu a ostaju njemu vjerni, na njega se oslone, ne pokleknu i ne predaju se. 

- Je li grijeh biti tuzan i zabrinut?   

- Jeste, grijeh je? Prvo, vidi kako ti srce reaguje, nanosis sebi stetu, a drugo, ko je vidio da se neko uzda u Boga a brine se i tuguje. Pokazi svoju vjeru i time sto ces ispuniti svoje srce mirom i radoscu. Da, razvedri se... Tako... Sad srce bolje radi, zar ne?!

- Da, evo, bas mi je zao... Zao mi je sto sam tako malovjerna....

- U redu je, Helana, kad covjek nailazi na teskoce u zivotu, nema tog srca koje se moze oduprijeti tuzi i drugim negativnim osjecanjima, ali stvar je u tome da im ne dozvoli previse vremena da borave u njegovom srcu, da ne ovladaju njime. Sto ih prije izbacis to je za tebe bolje i odrazava tvoje povjerenje u Tvorca, odrazava tvoju bliskost  s njim.

- A ako sam ja krivac za sve, ako sam ja sve ovo uzrokovala? Kako da sebi oprostim?

- Helana, ne muci sebe krivicom. Bog vidi tvoje zaljenje i zna da si sve cinila kako si najbolje umjela. Bog zna da mi puno grijesimo, sto iz neznanja, sto iz nedostatka vjere i ljubavi, cak i onda kad mislimo da volimo. On poznaje sve nase slabosti, sve nase nedostatke i zna da nam je nemoguce dostici savrsenstvo, ali mozemo mu teziti. Posto mi nemamo sansu da stanemo pred Njega cisti i bez mane, Bog se pobrinuo i za to, On nam je dodijelio svoju pravdu, "ranom njegovom mi se iscijelismo". Ko ima Njega u srcu, Njemu tezi dusa Njegova, pa i onda kad posrne, On ce ga zadrzati da ne padne. Kao otac izgubljenog sina koji mu se vraca, ogrnuce te u svoj skupocjeni, cisti ogrtac pravde koju je On svojom Miloscu platio za nas...

            - Cuje li Bog moje molitve, tako mi se cini, ponekad, da Moje molitve ne dopiru do Njega...

- Budi sigurna, Helana, da cuje. Nemoj nikada sumnjati u to, pa i onda kada nema trenutnog odgovora, budi sigurna, nemoj misliti o tome da ne cuje. Budi istrajna u zahvalnosti i kada ti se cini da te je obavila potpuna tama. Sjeti se, sigurno ima puno stvari na kojima treba zahvaljivati Tvorcu, treba se samo sjetiti. Uvijek zahvaljuj i moli Carstvo Bozije i Duha Svetog, ne samo za sebe vec i za one za koje molis, a sve ostale zivotne potrebe Bog zna cak i ako ih ne kazes. I vjeruj, vjeruj, Helana, da je vec u tebi Carstvo Bozije koje se ocituje u miru i spokojstvu u tebi i u radosti koju zracis, da ne licis na pokislo ptice, ispalo iz gnijezda, napusteno i jadno...

            - Zao mi je, tako mi je zao sto se ponekad predam losim mislima...

- Pomisli, Helana, da nemas pomoci koja ti od Boga dotice kroz tvoju vjeru, gdje bi bila i kako bi se osjecala sama, da li bi se Ljubav odrzala u tvome srcu poslije svih trnovitih staza koje si prosla? Bog cijeni one koji trnovitim putem prolaze, a Ljubav sacuvaju, ona ne samo da se odrzi u njima, vec sve vise raste. Ti nisi sama, Bog u kojeg vjerujes ti je poslao Duha Svetog da ti obasjava put, pa i kad pokleknes, uz njegovu pomoc ustaces, jaca i prociscena. Ne zaboravi, ti odrazavas Boziju slavu, pusti da ona kroz tebe svijetli, ne ozaloscavaj Duha Svetog Njegovog u sebi, to je ono sto je najvaznije u ovom kratkom zemaljskom zivotu.

            - Hvala ti Boze veliki, Ti koji mi dajes novo, cisto srce i duh prav obnavljas u meni. Hvala Ti Isuse mili, Ti koji si mi omogucio da me moje krivice ne tiste, Ti koji  tako milostivo uzimas moj teret na sebe i omogucavas da mi bude oprosteno. Hvala ti Duse Sveti, Ti koji si mi obecan kao pomocnik, hvala ti Andjele dobri, zastitnice i cuvaru, hvala ti...

- Blagoslovljena budi duso moja draga!