Prije nekoliko godina, tražeči neke podatke na Google, primjetio sam da me često trag odvede na Magicus. I za divno čudo, tamo, na tom Magicusu, zaista nađem odgovor na moja pitanja.

Kako se to sve češće dešavalo, da se pomoću tražilice nađem na tom plavom portalu, to me toliko privuklo da sam poželio da se učlanim. Međutim, kako god da sam pokušavao, nije išlo. I tako, nakon nekolio dana, dobijem poruku, nekako ovako: "Nakon bezbroj pokušaja da se učlanite, postali ste član Magicusa. Vaše je ime  ...(tako i tako). Dobro došli, nek Vam, je sa srećom". I tako...

Zanimljivo mi je bilo čitati mnogobrojne i zanimljive teme na Magicusu, a još sam radosniji bio kad sam objavio moje prve članke. Nije mi bilo baš lako otkriti kako ubaciti tekst, kako ubaciti sliku i video, ali mi je sve to bilo zanimljivo i...bio sam uporan. Nakon nekoliko objavljenih članaka sa tekstom ogromnih dimenzija i slikama koje se jedva vide, počeo sam usavršavanje. Pomalo sam shvaćao kako da tekst i slike prilagodim veličini stranice u članku i kako da objavim i u kojoj rubrici.

Radovale su me te objave,a još više komentari na moje članke.

Komentara je tada zaista bilo puno, puno više nego sada. Nikada neću zaboraviti Akrapa,Emilia,Srce, Pjesnikinju, Sjenu, Mlabos, Med -  mlijeko.... koji su često komentirali i javljali se u čatu. Naravno, očekivao sam i tada puno više komunikacije, ali je bilo...koliko -  toliko.

Bila su to lijepa vremena.

A danas? Danas je na Magicusu puno više članova, a puno manje komunikacije.

Kad objavim članak, od toliko članova, komentariše jedan ili nijedan - eto to mi smeta. Komentari su potrebni radi komunikacije. Drago mi je kad neko pozitivno komentariše, ali mi je draži i negativan komentar - nego nikakav.

Ovim pozivam sve članove da komentarišu, pohvaljuju ili kritikuju neki članak. Puno je tema, puno članaka, pa komentarišite ljudi, ako ništa, barem jednom sedmično, a stvarno nije problem ispod svakog članka koji pročitamo, napisati barem dvije tri riječi, da se zna da smo čitali i da obradujemo pisca članka.

Oni koji nikad ne komentarišu, a čitaju članke, smatram škrticama. Tako, nemojte biti škrti, radujte se i vi i podjelite radost ili neki drugi osjećaj sa piscem.

Na Magicus sam se učlanio i počeo sa dijeljenjem mojih otkrića i ni slutio nisam da će se broj tih otkrića povećati, tako da ih danas ne mogu sve lako ni prebrojati. Počeo sam sa otkrićem Anubisa na jednoj od planeta u Sunčevom sistemu, a na Zemlji sam otkrio mnoge likove iz Egipatske i Grčke mitologije, iz Kur'ana i iz Biblije.

 To su sve fantastična otkrića i čudilo me da nema puno više komentara, pohvala, pa i kritika, jer i kritika je bolja nego ništa. Kad neko kritikuje, barem znam da je neko čitao i da se nisam uzalud trudio.

 I nije to samo pravilo sa mojim člancima, jer, i članci drugih članova, imaju vrlo malo ili nimalo komentara. Pa to nije fer. Nije u redu, tako smatram, pročitati neki članak i ništa ne komentarisati. Jer, to je nekako, kao kad bi ste bili kod nekoga u gostima i odete bez pozdrava. A otići iz nečijeg doma bez pozdrava je veoma loše ponašanje. Red je red, pa se sa nekim pozdravljamo i pri susretu, a i pri rastanku.

A kad pročitamo neki članak, komentar na taj članak je  - pozdrav. Tako, dragi Magicusi, nemojte biti škrti i dijelite komentare, dijelite pozdrave. Onaj koji dijeli, nema manje, nego uvijek ima više. Dijelite komentare, dijelite lijepu riječ, dijelite osmjeh. To ne košta ništa a raduje i onoga koji prima i onoga koji daje. Pa dajte i daće Vam se. Obradujte nekoga i Vas će neko obradovati.

Volio bih, želio bih i bilo bi mi drago da se jednom nađem sa urednicama portala i da im uživo čestitam na fantastično uređenom portalu.

Za sada UREDNICE MAGICUSA:

ČESTITAM VAM 15 godina Magicusa.