Bilo je to ... ne tako davno ... kad sam počela pisati ... a ipak ... već dugo vremena ... slažem slova,u neke ... (za pravog pjesnika) ... vjerojatno nesavršene riječi ...

I možda i jesu ... nespretno posložene ... gramatički ponekad netočne ... al ... one su moje ... takve kakve jesu ...i ... svaka od njih ... ispisana je za ... tebe ...

I ... svaka od njih ... ispisana je iz nekih ,od mnogih razloga ... zašto sam te zavoljela ...

A zavoljela sam te ... tako nepredvidivo lako ... a tako teško sam pronalazila ...one prave riječi da opišem ... svaki onaj osjećaj ... što ga imam ... za tebe ...

Al ... morala sam pisati ... i još uvijek pišem ... i pisati ću ...jer ... vrijeme što ga imamo samo za nas je ... tako kratko ...

Jer ... kad bi samo mogla sve ovo što osjećam za tebe ... u tim trenucima naše bliskosti ... kad bih samo mogla stići ... pokazat ti ... koliko te zaista volim ... koliko te zaista trebam ... ne bih pisala ovoliko riječi ...

Kad bih ti mogla dati sve ono što želim ... a želim ti ...jednostavno  pripadati  ...

Želim te jutrom poljupcima buditi ... u toplini tvoga zagrljaja ...

Želim te slušati kako se smiješ ...

Želim te dodirivati ... u svakom slobodnom trenutku ...

Želim te ... voljeti ... onako ...slobodno ... pomalo djetinjasto ...

A ... sve to ... ne mogu ...

Ne mogu ... jer ... vrijeme što ga imam s tobom ... je tako kratko ...

I zato ... pišem ...

Pišem ... jer ... riječima želim nadoknaditi sve ono što ... ne mogu dodirom,usnama ,tijelom ...

Riječima želim opisati ... svu ovu bol ,što pritišće svaki moj udah  ...

Riječima ti želim opisati ... ovaj strah ... strah da ti možda nikad neću uspjeti ... uistinu pokazati svu ovu ljubav ...

A ljubavi sam prepuna ... i sva je ona samo za tebe ...

I zato ti pišem ... jer ne znam više gdje ću s njom ...

Ne znam gdje ću s njom...a tako rado bi je prosula svu ...po tebi ...

A tebe je onaj Netko smjestio ... daleko od mene ... pa mi te daje ... tako malo ...

Tako malo ... i tako kratko ... poklanja mi tvoju blizinu ...

I šta mi drugo preostaje... nego da pišem ...

Da pišem o svakom tvom dodiru ... o svakom mom drhtaju ...

Da pišem o tebi ... meni ... nama ...i o ovoj ljubavi ... što je nekako ... i započela ... riječima ...

Započela je riječima ... u kojima sam prepoznala ... tvoju ljepotu ...

Ljepotu onoga tko si i ... što si ...

I upravo tu ljepotu ... moja duša je bez puno razmišljanja prigrlila i ... ispunila se s tobom ...

Ispunila se ... u potpunosti ... i konačno našla ... mir ...

 

I zato ti i dalje pišem ... jer riječi su za mene ... tako močne ... tako važne ... i tako potrebne ...

I ponekad su dovoljne samo dvije tri riječi da me  ... učine sretnom ... da mi  podare  snagu da ...izdržim ...

Dvije tri riječi ... poput onih što si mi ih šapnuo ... jedne od onih naših noći ...

A šapnuo si mi ,onako tiho ...poluglasno ...s nekom neopisivom čežnjom u svom glasu ...

Šapnuo si mi ove riječi ...

«Koža ti je tako meka ... lijepo ju je dodirivati «

Šapnuo si mi još mnogo,mnogo  riječi ... al ove su  noćas ...iz nekog ,samo tebi i meni znanog razloga ...posebno  u mojim mislima ...

 

Volim te,Šašavko!!!