Najveća ljudska zabluda je da radost dolazi izvana...
Kada bi ideja da će nas netko drugi ili nešto izvan nas usrećiti i razveseliti bila istinita, nesretnost i tuga bi bile izlječive...
Uvijek bi imali to nešto i tog nekog pored sebe i prštali bi od radosti, ali radost ne dolazi izvana...
Radost zapravo živi u nama, najčešće duboko skrivena, da je grubosti svijeta ne unište...
Radost se pokaže pred onima koji joj nisu prijetnja i zato zabluda da nas drugi usrećuju...