Dolaze blagdani, dolazi Uskrs, ali kao da se blagdanski duh rastočio, izgubio svoj pravi smisao, jer se sve svodi na stvari i ako njih nema, čovjek je nesretan...

Razbahatio se moderni čovjek...

Nitko nikoga ništa ne želi moliti...

Moliti nekoga je nekako postalo ponižavajuće...

Nema ni zahvalnosti...

Bahato mislimo da nam sve pripada i da na sve imamo pravo...

Tek kada sve krene nizbrdo shvatimo da trebamo jedni druge, da trebamo pomoć i podršku...

Modernom čovjeku ne treba ni Bog, jer i on previše traži, a čovjek samo želi raditi što hoće, kada hoće, kako hoće, s kim hoće i da ga nitko ne gnjavi...

Molitva Bogu je postala nepotreban napor, jer eto, čovjek ionako mora sve ostvariti sam...

I tek kada moderni čovjek izgubi kontrolu nad svim, kada se zapetlja u svoje nezajažljivosti, očekivanja i ambicije, shvati da ne može sam, da ništa nije u njegovim rukama, da treba druge ljude, da treba Boga i da poniznost nije poniženje, nego temelj svake veličine...