Digitalni svijet je upoznavanje sveo na apstrakciju...

Čavrlja se na sve strane, na web stranicama, mrežama, chatovima, svi su non-stop online, mladi su srasli sa svojim pametnim telefonima, pisani jezik se ponovo pretvara u slikovno pismo, ljudi se zaljubljuju u riječi i sentimentalne sličice, a da i ne znaju tko stoji iza njih...

Istina, ima i video poziva koji stvaraju iluziju "poznavanja", ali nema dodira da postvare to poznavanje...

Videopoziv spoji sliku i lice, ali spoji li doista i ljude...?

Istovremeno nas to beskrajno tipkanje polako pretvara u otuđene čudake koji više u aktualnoj stvarnosti ne znaju komunicirati...

I tako, živimo jedni pored drugih, prolazimo jedni pored drugih i propuštamo ŽIVOT i živjeti...

Kada vam slijedeći put netko kaže pošalji mi poruku ili poslat ću ti poruku, pozovite ga na kavu, na pravi živi razgovor, bez mobitela u ruci...

I pogledajte ponekad oko sebe, ljude u liftu, autobusu, tramvaju ili u parku...