ANĐELI ŠALJU PORUKE

Kad pokušam objasniti iskustvo u meditaciji, kontaktu s Anđelima ili bivanju u njihovoj energiji i blizini,
obično mi nedostaje riječi – što je vrlo čudno za mene koja pišem od početka osnovne škole...

Sve oko nas je Bog i Univerzum – sve je poruka!
Ne postoji ništa što nije protkano Božjim imenom, pečatom i slavom, ako smo se mi sami odlučili za svjetlost i ljubav...

Jer ne smijemo zaboraviti
– vrhovni zakon Univerzuma je slobodna volja, a Bog i Anđeli neće se nepozvani uplesti u naš život...

Mogu teoretizirati do besvijesti,
no radije ću opisati nekoliko simpatičnih,
smiješnih zgoda koje su tako očito označile
prisustvo i djelovanje Anđela u mom životu, ali i u životu ljudi koji su se našli uz mene...

                 

                                                                            

         ZGODA BR. 1

 

Dovršili Dan i ja naše prve Anđeoske kartice, a ja ih s ponosom ponijela u moj rodni Osijek pokazati prijateljima. Naravno da su prijateljice bile sretne zbog mene i da su im se kartice svidjele,
no ja sam htjela provjeriti kvalitet kartica
uz pomoć objektivnijih promatrača, a to su djeca!

         Prijateljica kod koje smo nas tri izvlačile kartice ima sina u nižim razredima OŠ. Dječak je izuzetno bistar, vedar, zaigran, ali u školi nikako maknut od trice!
Zainteresirao se za kartice, a ja mu pružim da izvuče jednu.
Bio je to Anđeo učenja!
Mama se nasmijala,
a on uzviknuo: «To nije moj Anđeo!»

Suzdržala sam se od smijeha i rekla mu
da izvuče novog, «svog» Anđela.
Ovaj je put izvukao Anđela odgovornosti.
Nakon toga svi smo se pokidali od smijeha!

 

         ZGODA BR. 2

 

         Na promociji Anđeoskog kalendara,
1. prosinca 2007. godine u Đakovu,
bili smo na Novom radiju Đakovo upoznati
gospođicu Ružu koja nam je organizirala promociju i potrudila se oko najava i marketinga.

         Upoznala nas je s kolegom koji radi s njom, a zove se Danijel. «Baš lijepo», komentirala sam, kao i Anđeo Danijel.
Nisu vjerovali da u našem Anđeoskom kalendaru postoji Anđeo pod tim imenom,
a ja sam ga bezuspješno pokušavala pronaći.
(Anđeli imaju redoslijed, ali brojeva nema u kalendaru, već samo ime anđela i poruke.)

         Onda sam, više u šali, naglas zamolila: «Anđele Danijel, ja stvarno ne znam gdje se nalaziš. Molim te, pokaži se!»
Iza toga sam jednostavno otvorila kalendar, baš na mjestu molitve Anđelu Danijelu!

         Njih dvoje se ukipilo od šoka,
Dan se nasmijao, ja se iznenadila...

         No, priča tu ne završava!
Iste večeri je Ruža prepričavala majci «čudo» koje se dogodilo objašnjavajući kako sam lako otvorila i «pronašla» Anđela Danijela, a pri tome je otvarajući kalendar i ona uspjela isto!

         Sve ovo zapravo i nije tako čudno!
Anđeli odgovaraju na naše pozive i molitve,
šalju nam poruke kroz snove, meditaciju,
pjesme, ptice, druge ljude, jezik slučajnosti...
Sve što trebamo je zamoliti...

 

Željka Tokić