PJESNIK SAM...

Pjesnik sam, maleni,

u sjeni,

bez imena i lica

bez sebe u svima, ali...

Plamtim,gorim, sanjam,

vrišteći u nebo

zvjezdama zborim

negdje će moje iskre

upaliti vatru

biti  male prskalice

i za dušu

grickalice...

sve sam to ja

bez lica i imena

još neraspakirana

i zamotana

djevojčica sa žigicama

u snijegu

nasmijana...

Wendy.tanja

TISUĆU MOJIH SFERA

 Tisuću mojih sfera postojanja

  iza postojanja

  mogu sakupiti u jednu jedinu sferu

   koja jednom bijaše

  zaigrano vječno dijete Stvaranja

   esencija kristalne vatre

   fluidni eter, koji je poželio

  da rasprši ljubav

   u savršenom plesu

   umiranja i rađanja...

Tko će shvatiti bit te prelijepe igre,

tog nezaboravljenog trenutka

kad mi dozvoljeno bijaše

da dotaknem srce nerođenog tijela

svemira

i shvatim

da u otkucajima nježnim

i moj dah diše?

On i Ona

 zagrljaj zvijezda

i Ljubav koja meni slobodu stvaranja

pokloni zauvijek...

Ja se ne uzoholih spoznajom divnom

i ne tražih mjesto među Bogovima

zbunjenim i pobunjenim..

Ja tražih samo jedno:

da ne zaboravim bezdan tame

koja me rodi u svjetlost,

da ne osuđujem ništa

što ljubav se ne zove...

jer sve što Jest

nikad se neće zvati drugačije nego

Ljubav...

I čudesna želja

smjesti me

u lađu duše

i odvede u plavi beskraj--

Prvo ne vidjeh

a onda spoznah

da se sfera

u koju sakupih sve sfere moje

 Zemlja zove...

 I tu sam

gdje jesam...

vječno zaigrano dijete stvaranja

 ljubavlju ispunjeno

 i čežnjom za nebom

 zarobljeno...

Wendy.tanja

KROZ OVAJ ŽIVOT

 Kroz ovaj život,

 prepun parade i skeča,

 bukete poklonjenog

 umjetnog cvijeća,

 ja želim  biti,

 samo malena svijeća,

U nekoj malenoj kućici

 gdje samo postoji

 ruka koja me pali

 i dah

 koji me gasi..

 Da budem Ljubljenom

 iskra u tami

 nečije osamljene duše

  kad oko nje ničeg nema

  i bura hladna

  kroz okna srca njenog puše...

   Želim biti ples radosti

  na moru žalosti,

   i mirisni,zlatni

  leptirov cvijet,

   koji je za njega

   jedini

   stvoreni svijet...

Wendy.tanja

JA SAM GLAS

Ja sam glas,

koji bez ijedne riječi

progovara tišinom

stvorene ljubavi

začete u Srcu

 Nerođenog...

 AH MI, LE SA

 KE MIN; MAH KE MIN SA..

 Šapatom daha vilinskog

 utisnutog

 u pore cvijeta,

 u zelenilo hrastovih krošnji,

 u tanani baršun, krila

 leptirovog..

  Ja sam odjek

 koraka onih

 koji svjetlo pronose,

 kroz hramove vode

  etera,

 zemlje

  i vatre...

  Tišina je

  dom moga postojanja..

  Luč imam,

  ali rasipam je,

 kao prah

  po sagu tame

  ovoga svijeta...

    Spajam nebo

  sa još većim nebom,

 da Zemlji istkam veo

   za najljepšu svadbu

  vječnosti...

 Ja sam Ona

 koja nikad ne napusti

 tlo Zemaljsko

 iz ljubavi

  da zauvijek

 nastane Ljubav...

Wendy.tanja

PUNE RUKE ZVIJEZDA

Unatoč svemu...

Ja i dalje ostajem

nepopravljivo ista,

među dlanovima mi

prah zvjezdani blista...

I dišem plavo,

 i plačem kristalno

 i smijem se astralno..

 I volim, kad me najviše boli

 i darujem se svima,

 kad me od mene,

 tek malo,

 za preživjeti ima..

 Ja nisam buka novostvorenih

 svjetova,

 ja sam tišina uzdaha

 stvaranja

 i šapat cvjetova...

 I dalje, i uporno

 želim ljubav sačuvati,

makar me nikad ne prestalo boljeti,

 jer znam,

 unatoč svemu,

 da treba do kraja

 ljude voljeti...

Wendy.tanja

KADA RIJEČI ZASTANU

 Kada riječi zastanu,

 kada toliko zašute, da

 svemir,

 koji ih je rodio,

 zaustavi dah,

 nastane pjesma..

 Prvo u grudima,

 neopisivom čežnjom zaboli,

  pa se penje,kao bršljan

 do svjetla

  do grla, odakle

  krikom radosti

 želi izaći,

 ali je savlada tuga,

 pa se popne još više,

 i izađe kroz suzu..

 Neke pjesme

 ne mogu se nikad roditi,

 jer znaju

 da u svijetu

  neće naći

 svoju nježnu

 postelju postojanja..

 Pa  se pomire sa

 samoćom

 koja boli više nego

 najdublja rana u srcu,

 i skutre se u tami

 ne nadajući se

 toplom sutonu

 sanjanog sna...

Wendy.tanja