Ukrast ću ti osmjeh

 

Ukrast ću ti osmjeh pod maskom,

zavirit ću s druge strane ogledala;

kriješ se godinama okružen tajnama,

poznam ti lice

i kad si netko drugi.

Tiho je bez tvog nemirnog glasa,

noći su bezbrižne i sigurne,

znam da me nećeš odvesti više...

zato mirno dišem.

Al' uzet ću ti dio neba koji skrivaš u pogledu,

onaj moj dio koji si odnio,

kad sjeta naiđe da se imam čime braniti,

kad trenutak zaboli k'o godina,

kad život proleti kroz treptaj...

da se imam gdje skloniti.

Ukrast ću ti osmjeh koji sam voljela,

nećeš ga moći nuditi drugima,

poznam ti čežnju u njemu,

poznam laž u drhtaju,

znam da se bojiš

i kad se pretvaraš da si jak.

varalica

Srest ćemo se...

 

Sklonit ću misli pod prašnjav otirač,

šminkom ću osjenčiti laž na licu,

toplog pogleda i spremnog osmjeha...

dočekat ću te pred vratima.

Bez straha uđi u moj dom,

znam sve trikove i pokrete,

pronađi mir u dodiru mog dlana...

učila sam od najboljeg.

Ne plaši se tajnih redaka u priči,

ne skrivaj se iza zavjese,

koju si satkao uigranim tekstom...

pa, to sam ja...

Nema prošlosti u sjaju mog oka,

nije to suza zbog navrlih mirisa...

to, samo, shvaćanje protječe

između naših suzdržanih dodira,

što nam tiho šapuće

da srest ćemo se  o p e t . . .

i  u v i j e k......

varalica

 

Tišina

 

Gledaš me u oči bez skrivenog vela,

uzimaš iz mene sačuvani treptaj,

uronjen mislima u izgubljeni svijet;

nijemo me pozivaš k sebi, na trenutak...

samo toliko imamo...

trenutak, da te zagrlim tišinom,

trenutak, da se stopim sa sumrakom,

samo djelić vremena...

Zatvaram se u tajne odaje uvijek kad odeš,

svaki je smjer jednako pogrešan,

ostalo je mnogo nedorečenog teksta,

među nama pukotine i granice su...

sada već jedan život cio.

Kad me tako gledaš, znam da me vidiš,

nisam ona djevojka sa polja zelenih,

samo sam tuđa žena u dvorcu sjećanja,

okovana lijepim stvarima,

u kazni do  b e s k r a j a.

varalica