SRETNO SVIMA KOLIKO VAS IMA
...nema uvoda....
...evo konačno sam vaš član....
nemogu vjerovati...da sam se "ulovila".
Pratim vas svaki dan, već dvije godine.
Interesantni ste vi i vaše teme...
posebno komentari...
članstvo sam si poklonila
za sutrašnji rođendan...
pa se nadam i nekoj lijepoj čestitci...
slikopiščiću...za sada toliko.
Pozdrav svima od lavice.Vanessa
ZAGRLJAJ
koji nitko nije tražio
negdje sam davno čitala ,
da zagrljaj liječi dušu ,
prenosi energiju,riješava sukobe,
jer je on hrana gladnoj duši
nevoljenog čovjeka.
"Zagrljaj u duši"
...prisjetila sam se
jednog doživljaja iz tramvaja....
išla sam na posao..
šta da Vam pričam svi znadete,
kako je to ujutro na putu do posla,
bez kave,vani nešto sipi, hladno itd.
Uđem u tramvaj,sjednem negdje otraga...
dremuckam...odjednom,
naprijed neka buka ,
vika,galama...mislim...briga me...
ali tramvaj stane na pola stanice.
Dignem se ,da preko ljudi vidim
o ćemu se radi.Neki mladić,gora od čovijeka,
urla na vozaća.
Vozać tiho odgovara,
ali što je ovaj tiši,
to je drugi glasniji.
Odjednom diže se vozač
i izlazi iz svoje kabine,vidno ljut.
Tog časa sam se tako prestrašila,
da nisam bila ni svijesna šta radim.
Potrčala sam prema njima,
zapinjala o ljude,
koji su samo stajali i gledali "šta će biti".
Svom snagom sam se zaletjela
u mladog čovjeka i čvrsto ga zagrlila
"nisam puštala".Oboje su ostali zatečeni...
u dijeliću sekunde "ko zaleđeni",
a onda se mladić lagano izvukao
iz mog zagrljaja i u jednom skoku
napustio tramvaj...
Sve se odjednom smirilo,
sve silnice su popustile,
bila sam slaba i silno umorna...
netko mi je ponudio mjesto.
Bila sam zahvalna.
Tramvaj je krenuo...
Razmišljala sam...šta mi bi...
i odjednom se sjetih,
čitala sam da se tako
mogu riješiti sukobi....
intuicija mi je ponudila riješenje,
a ja sam prihvatila
i neznajući u što se upuštam....
Da sam i trenutak racionalno razmislila...
strah bi me sputao...
a ona dva aktera
bi se potukla i to gadno ,
jer je tako izgledalo.
Danas sam ponosna na sebe
i "zagrljaj, koji nitko nije tražio"
Vanessa