U mojem...

 

Ima jedna ruža na zrnu pijeska

i ja što postojim... I ništa više.

 

Oduvijek sam bio posmatrač.

Oduvijek sam pokušavao
 
gledati iza svega i unutar stvari.

Učio sam otvoren za sve...

...gledajući iznutra i izvana.

Svemire, galaksije, zvijezde i svjetove;

Razdoblja, godine, dane i noći;

Gradove, ceste, bandere... Prelaze me.

Ljudi, pogledi, poljupci i pljuske;

Plač, smijeh, lažne suze i lažni osmjesi;

Zavist, snovi altruizmi, mišljenja...

Uranjaju u mene.

Ovdje, otkrivam

da me tu i tamo ponešto smetne...

Neznam više ni tko a ni gdje sam. Ponekad...

Posmatram
 
"moje" strahove, pokrete,
 
poglede, osmjehe,
 
sudbinu, razmišljanja.

Moj san.

Moj "jesam".

Zamjećujem svoja razmišljanja o "sebi".

Koliko "ja" čini "mene".

Oduvijek sam bio posmatrač.

Planeta čije nebo

udomljuje oblake razne i različite.

Galaksija...

Ovdje, na "mojem" dnu, u "mojoj" dubini,

otkrivam da nikada nisam imao polazišnu točku.

Ovdje, u dnu "sebe" izražavam

da nikada nisam ni bio...

 vajran

 

SNOVI

 
Poklanjam ti san,

San koji ja odsanjao nisam.

San mirisan kao more,

San obojan nježnom rukom,

San pun svježine ljetnog jutra.

Topao kao dodir, kao milovanje.

San koji će te ozariti,

San koji će se vraćati

U danima tuge, u danima samoće.

San koji će se ostvarivati

Kada ne budeš vjerovala.

 

vajran

 

NIČEGA NEMA

 

Ograničenja nema osim u tebi.

Ničega za izbjeći

Osim onoga u tebi.

Pođi samnom, voditi ću te,

Pođi samnom i ne drhti,

Pođi samnom, opusti se.

Odvesti ću te u nepoznato.

Voditi ću te a da neznaš gdje.

Pratiti ću te, ne boj se.

Nećeš naići na ograničenja,

Ni na teškoće,

A ni prepreka neće biti

Osim onih u tebi.

Ako pođeš samnom,

Ako tako odlučiš,

Onda... Već sada znam da ćeš se izgubiti.

Otpij samnom iz iste čaše

Malo crnog vina,

Tog tamnog rubina,

Tvog omiljenog...

Otpijajući iz iste čaše

Okusi i mene,

Zatvori oči,

Ne razmišljaj,

Ne zamišljaj prepreke,

Ni otpore...

Zato što sada,

Sada ću te odvesti,

Odvesti ću te na mjesto

Izvan stvarnosti.

Jedno mjesto

Gdje stoluje samo

Zadovoljstvo i zaborav.

Mjesto na koje možeš

Stići samo samnom.

Zatvori oči,

Daj mi ruku,

Približi mi se,

Obavij se oko mene,

Zagrli me najtoplije što znaš,

Snagom svojih ruku toplih,

Znatiželjnih, što traže,

Vezuju se kao paučina

Izvezena nitima crne svile

I ništa ne osjećaju,

Ništa osim mog tijela

Nad tvojim, nad tvojim nogama...

Potraži me, otkrij se,

Daj da osjetim još jače

Oznojena i topla tijela.

Nježni dodiri

Kreću se u potrazi za plijenom

I gube se

Unutar zadovoljstva...

Dođi, prošetaj samnom

Do onog mjesta

Gdje sve je lagano.

Vidjeti ćeš

U mojim očima sve što je u tebi.

 

vajran

 

 

LJEPOTA ŽIVOTA LEŽI U TOME ŠTO JE ON ISTOVREMENO KOMEDIJA I TRAGEDIJA...
 
 
Život je ovo: harmonija u suprotnosti.
Zato i ne postoje riječi koje bi ga vjerno opisale.
Govor nam ne omogućava da konkretno
opisujemo trenutke i događanja.
U stanju smo pravilno odmjeriti čula:
zvukove, mirise...
Pa i emocije koje čine raznolikim
naš svakidašnji život.
Istovremeno nismo u stanju
govorom objasniti ono što čini samu srž
našeg svakodnevnog života: ljubav.
Pojam koji je tako dodirljiv,
tako univerzalan, nema ni jednu definiciju,
riječ ili objašnjenje koje ga definira.
Ni poezija, ni ona u potpunosti ne uspijeva
odaslati vibraciju i značenje ljubavi.
Zašto ona pripada svima,
a nitko je ne objašnjava na primjeren način?
Najuniverzalniji koncept, ljubav,
završava na način koji je toliko subjektivan
da se ne može izraziti.
Ljubav je sama srž i kao i svaka srž,
u najdubljoj je dubini sakrivena.
Sakrivena zato da bi sačuvala vrijednost
koja  daje do znanja da postoji,
ali nitko to nikada neće moći izraziti govorom.

vajran