Raj

12.7.2010.

Kad hodaš mojim tragovima,
ne sanjaj moje snove,
ne uzimaj dio mog daha,
ne pretvaraj moju riječ u svoju,
ne zaobilazi izgovore
i ne zaboravi,
moji snovi su ono
što moj život tvore.

Kad se zapitaš jednog dana,
kako ćeš opisati izlazak Sunca
iza zavjese Univerzuma,
znaj da nikad toliko bilo nije
pitanja u mojim očima
kao kad sam gledala,
a nisam vidjela.

Kao kad sam osjećala,
a nisam se sjećala.

Negdje izvan prostora
gdje Sunce ne dolazi
i gdje ptica na rame ne silazi,
mudar stih zauzima mjesto
kao kralj na izlizani prijestol
i zavađa me da mu se odazovem,
divne snove u sjećanja dozovem.

Zlatan disk razapinje svoje zrake
u daljinu me odvlači njegov sjaj,
a ti, kad hodaš mojim tragovma,
ne remeti taj unutarnji raj.

Znaj, to je zemlja vilinska
uzalud pokušavaš tu viziju dotaći,
jedino kad sam ti srcu bliska
u tom raju – i mene ćeš naći.

 
ShadowOfSoul

 

 

čudo davanja...

Konačno su bistre oči jedne duše
pogledale u bistre oči druge duše
i pronašle se.

Nebo je danas promijenilo svoju odoru,
dok su dvije mjerice svjetlosti
polako tonule jedna u drugu
i sa ledenih obala nepovjerenja i sumnji,
lutanja i skitanja pronašle jedna drugu.

Te dvije mjerice svjetlosti smo ti i ja….

Kako su zablude laka meta,
kako je nepovjerenje moćno
i lako zavlada plahovitim srcem!!

Plaštem sreće dodirnuti smo
i pušteni u taj prvi raj
da bismo u stihiji života
izbalansirali ovaj globus,
jer na njemu zauzimamo naša mjesta.

Pod tamnim nebom shvaćamo jedno:
najprije se mora dati da bi se moglo primiti.

Odustali smo od primanja, počeli smo davati….

I onda se dogodilo – čudo!

 
ShadowOfSoul

 

 

Davoru

7.11.2009.

Ako mi nakon sedam dana
bol proteče tijelom i odnese nemire,
ako i opet bacim sjenu
na naše staze gdje hodamo,
molim te, povedi me u baršunastu noć
i pokaži mi kako gori srce u očima,
kako se luta pustim beskrajima tvoje duše
i zagrli moja ramena pa me upoznaj do kraja.
I kad na grebenu
svojih nedosanjanih mladalačkih snova zastaneš
i pogledaš iza sebe,
vjeruj mi,
to su samo stare staze koje su te vodile
u neke krive puteve.

Mirnom molitvom sam zamolila Boga
da mi pomogne da tebi pomognem.
Ako more ljubavi pretvoriš u sol,
nat ćeš kako je bijela boja tužna,
znat ćeš kako je suha noć teža
od gomile neprospavanih godina
i kako ništa teže ne boli,
nego ovo kroz što prolaziš.
Nemiri, koje nosiš,
rasvjetljavaju tvoje puteve u mračne koridore
gdje ni sam ne znaš raspoznavati
ono što u tebi spava, a ne pokazuješ.
Imaš samo sebe, imaš mene u sebi.
Kreni i pod Mjesečevim baršunastim okriljem
izmisli neko novo vrijeme za mene i tebe.

ShadowOfSoul 

 

opiši mi boju ljubavi...

14.12.2008.

Meka krila noći opet se spuštaju
na mirnu panoramu mog grada..
I nakon velike kiše,
nakon nekih pomaka u mom snu,
u meni se javlja zlatna nit
i ta nit će me dovesti do tvojih misli,
tvoje mašte, tvojih snova…
Duboko u sebi zbrajam tri riječi…
Jesu li tri ili dvije ili osam, ne znam,
a na dlanu prelomljenih linija
ocrtava se proročanska sudbina…

 
Znaš da ću te povesti
u kišnoj noći između dvije obale,
tragovima koje su slijedile i hladnije duše,
nego što su naše…
Ovaj osjećaj za tebe je premalena priča
za sve što ti želim reći.
U pastelnim bojama sanjam naš život,
u duginim bojama vidim ljubav.
Koju boju ima ljubav?
To nitko ne zna…
Oči duše su osjetljive,
one vide - bolje od nas…

ShadowOfSoul

 

 

Dušo, reći ću ti

 

Dušo, reći ću ti, još smo mladi,

koliko mi znače kapi kiše

dok pljušte po mokroj cesti

i kako je uvijek lijepo

tebe iznenada sresti.

 

Dušo, reći ću ti, još smo mladi,

a godine su neke iza mene

nisi ni ti više dijete.

Dušo, šapnut ću ti,

u nama diše zabranjena ljubav

ima je više, nego melankolične sjete.

 

Uvijek poželim tvoju ljubav noćas

i ono slatko pitanje:

„...jesi li sama,

obavija li te meka tama,

mogu li doći,

na krilima ljubavi zabranjene

ispod tvog prozora samo ću proći

iako je dio života iza nas

znam da upravo sada misliš na mene...???"

 

Dušo, reći ću ti

i reći ću glasno svima

jedina sreća je ona

kad ljubav se u ljubavi ima.

 

ShadowOfSoul

gori, zvijezdo moja...

 8.9.2009.

Sama sam..
obasjana još neispunjenim Mjesecom.
Ta kristalno jasna pojava,
kao zlatni broš zakačen za život,
vodi me u dubinu beskraja
gdje se ispod vode teško diše.
Iz dubine podsvijesti
Mjesec baca dugu sjenu
i otvara vrata između dva polusvijeta...
sama sam...
još moja zvijezda nije dogorjela...

Vidim anđela, kao gost je ušao u život...
Tama je zauzela svoje mjesto u kutu sobe i čeka...
Na oltaru noći opet razvezujem dušu,
prostirem je po bijelom monitoru.
San je poljubio usne i utonuo...
tama strpljivo čeka...
Prohladna noć miluje oči,
a ispod poluspuštenih trepavica
odletjele su bijele ptice...
Gost sam u svom vremenu...
Izdaleka sam došla, daleko i odlazim...
Iznad oblaka u noći
zvijezde me gledaju očima mačke...

 
Oduvijek znam priču o nama...
Drhti mi srce od tamnog sjećanja,
zadrhtala sam za istinom u sebi...
U vodi ne ostavljam trag...
Istina polako stiže i čeka,
kao što tama strpljivo čeka
u kutu sobe i šuti.
Duša šapće priče o nebu,
duša razvlači maštu
i zaboravljam stvarnost
što se pokreće oko Sunca.
Zaboravljam sve što ne liči na tebe...
Razdvojit ću se u četiri pravca,
iz stare knjige uzeti uzorak tajne,
zakoračiti u San i nestati...
A ti, zvijezdo moja,
gori gori tamnim nebom,
rasvijetli me,
jer Ljubav je došla
i poklonila mi se u svojoj uzvišenosti...

Gori, gori zvijezdo moja,
iz tišine uroni u moje tijelo i umiri srce...
Umiri to malo srce
što se tako dugo održalo na ovom globusu
gdje zauzima svoje mjesto...
Svatko od nas
zauzima svoje mjesto na ovom globusu...
Kad oslobodim to mjesto, zvijezdo moja mala,
doći će netko drugi i za tu dušu ćeš sjati,
bit ćeš njena luč i nikad me nećeš zvati,
jer kao što ti, mala zvijezdo, goriš za mene,
tako ću i ja jednog dana gorjeti za neku dušu,
gorjeti i sjati.

ShadowOfSoul

 

 

 

 

 

 

 

 

 čestitki se pridružuje..