Budi kap mojoj kiši...
Budi žuto u mojoj dugi...
Budi oblak mom nebu...
Budi zvijezda mom mjesecu...
Budi zraka mom suncu...
Budi tama mojoj noći...
Budi trn mojoj ruži...
Budi zrno mojoj soli...
Budi jutro mom danu...
Budi san mojoj noći...
Budi suza mom oku...
Budi plamičak mojoj varti...
Budi šutnja mojoj tišini...
Budi osmijeh mojoj sreći...
Budi ljubav mom srcu...
BUDI ... 

 
pupoljak

 

Dao si mi krila,
bila su krhka
ali si me učio letjeti.
Hranio me tako
da si me hrabrio.
Padala sam
al si me držao,
nisi dopustio
da padnem dublje.
Krila su bila krhka,
svakim padom su krvarila
al si me naučio da letjeti
mogu
koliko god me boljelo.... 

 
pupoljak

Jače od boli,
jače od tuge,
jače od vremena.
IZNAD SVEGA.
U mom biću tinja,
treperi.

Jače od ponosa
i dublje od ponora
kojem dna ne vidiš.
Jasnije od noći
bez zvijezda...
Objedinjuje me,spaja..
Prožima...
Sjaji.
Odjekuje u tišini.
Zubori.
Hladi i grije.
Jače od straha,
jače od poraza.

Žudim,treperim,drhtim.
U dnu mog bića blista,
raste,živi.
Glasnije od krika
ranjene zvijeri...
Podiže i spušta...
Liječi...
U dnu mog bića,
tinja,treperi...
Drhtim..
IZnad svega... 

 
pupoljak

Ponekad volim gledati kapljice kiše
kako se igraju na mom prozoru.
Plešu svoj ples,
isprepliću se dvije kapi
da bi postale jedna,
klizi dolje,nestaje...

Ponekad volim gledati kišu
sa svog prozora,
kapi koje padaju ,padaju,
kako se krugovi u lokvi šire
i lagano nestaju...
Ponekad volim miris kiše,
topli i nekako blag, opet hladan..

Volim miris jutra nakon kiše,
nekako olakšava, čisti i titra..
Ponekad volim šetati po kiši,
dopuštati joj da me smoči,
da smoči moju odjeću,kosu,
da klizi mojim licem i tijelom..

 

Ponekad volim njezin dodir
topao,hladan,oštar..
Ponekad godi kad me opere,
kad osjetim olakšanje,
kad hodam gledam ravno
i idem kao buntovnica
znajući da me ljudi gledaju
a ja nemam kišobran,
malo se protresem i idem dalje
i nasmijem se....
Ponekad samo
ponekad imam kišobran 

 
Pupoljak