KAKO SE PJESME RAĐAJU
Pjesme su moje, poput djece
svaka svoju ćud nosi
neka miriše kao cvijeće
druga mi brige donosi
Poneka se u snu, sama stvori
zajedno sa mnom diše
a onda, oči mi otvori
i sama sebe napiše
Druga se u bolima rađa
prevrće dugo,u mojoj duši
a onda zaplovi kao lađa
prepreke pred sobom ruši
Treća živi u slutnji
i iznenada iz mene izađe
napišem je u šutnji
jer sama, ona mene nađe
Ponekad,koju, čekam u nadi
ne znam ,da li ću je sresti
a onda dođe,pa me iznenadi
i moram je samo splesti
A onda ih puštam,da odlete
jer iz vječnosti,ih Ljubav zove
mašem im,sa puno sjete
sa oblacima ,dok one plove
Pjesnikinja
SKRIVENI GRAD
Postoji jedan skriveni grad
među oblacima,na nebeskoj uzvisini
sa kulama od kristala
koji sjaji u noći..
do njega , jednom želim doći
Grad skriven,od pogleda ljudi
gdje se tama, sa svjetlom spaja
za njim moja duša ,čežnjom žudi
blistavi grad,bez početka i kraja
Ulice u njemu,ko da su mi znane
kad zatvorim na tren oči
u njega mi cijelo srce
jedva da stane
jer grad taj ima čarobne moći
Pjesnikinja
NE ZNAŠ TI
Ne znaš ti ,kako je sam na put poći
u sumrak,kad šetaju već sjene noći
kad mjesec žuti,iza oblaka drijema
a nekog već dugo čekaš..a njega nema
Ne znaš ti kako boli duša
u večeri neke,kad padaju zvijezde
vjetar kad se kroz zatvorene škure sluša
i u kočijama mašte,kad se snovi gnijezde
Ne znaš ti,kako je kad te gazi vrijeme
kad koraci tvoji. odjekuju sami u noći
i kad sam siješ, neko rijetko sjeme
kad te praoci čekaju,kad ćeš im doći
Ne znaš ti,kako je, kad ljepota se sanja
i kad zvijezde želiš, sa neba dostići
kad tvoja duša, u plavetnilo uranja
i u dubine srca,misao ti želi stići
Ne znaš ti ,kako je kad zemljom hodaš
dok ti u duši ,čežnja za nebesima žeđa
i kad sebe cijelog ,u bescjenje prodaš
da vidiš na tren svog anđela,ispod zatvorenih vjeđa
Pjesnikinja
CESTA SNOVA
Na cesti snova,ja se često nađem
sa zvijezdama u očima
u predjele neznane zađem
i putujem tako noćima
Srećem, nepoznata lica
gradove u magli,ulice bez kraja
duša mi leti.. kao ptica
sa čim li se to.. ona spaja
Pokazuje li mi to duša
moje prošle živote
ili samo odjek, neki sluša
gledajući sve te divote
Nema tu anđela,da me uputi
niti znakovi ,na cesti stoje
samo se, krajolici slute
i smjenjuju se neke boje
Otvaram mnogo vrata
sa ključem ,uvijek krivim
razgrćem hrpice zlata
u snovima..ja oživim
A kad me, jutro prene
ništa nije.. kao prije
nestaju sve, noćne sjene
sunce mi se, kroz prozor smije
Pjesnikinja
JA SAM SAMO SANJAR
Ja sam samo sanjar
što rastače svoje snove
kroz predvorja dana
tuga i samoća
meni je znana.
Prijatelj duše
kao u nekom.. davnom snu
jutra.. sva su mi snena
ponekad na vrhu..više na dnu.
Ja sam samo sanjar
lovac na maštu
i bijele leptire
iz mojih stihova
anđeli vire.
i plavi baloni
ka nebu lete
ja sam samo sanjar
znane su mi.. tuge i sjete.
Ja sam samo sanjar
prijatelj svih
nerazumljiv sebi
često kapnem.. po koji stih.
Lice umivam večernjom rosom
koračam poljima
sa travkom u ustima
a onda legnem među vlati
ja sam samo sanjar
do mene uvijek anđeo.. jedan svrati.
Sjedimo zajedno
na jednoj uzvisini
gledamo se šutke
gledamo se ..u tišini.
Ja sam samo sanjar
među oblacima
srcem letim
samo se rijetko
zemlje.. pod sobom sjetim.
Pjesnikinja
LJUBAV
U ljubavi, nema straha
u ljubavi nema mraka
u ljubavi, sve je lako
u ljubavi ima zraka
U ljubavi, život govori
u ljubavi ,sve se kreće
o ljubavi nam,cvijeće zbori
u ljubavi... pjesma teče
Od ljubavi, sve nasta
ka ljubavi, sve vodi
od ljubavi, diše mašta
u ljubavi , svijet se rodi
Za ljubav, se srce daje
za ljubav.. bol se nosi
u ljubavi, vječnost traje
i milost.. sa neba rosi
Kroz ljubav, svemir gleda
kroz ljubav, sjaje zvijezde
i duša ,sa Bogom sjeda
snovi se, u njoj gnijezde
Gdje ljubavi ima..kratke su noći
u nas.se,sa nebesa ona toči
I što se više.. svijetu daje
duže u nama.. zvijezde neke sjaje
Pogledaj svijet,kroz ljubavi oči
kraljevstvo ljubavi ,u te će doći
nećeš strepit ,kroz života dane
ljubav u tebi, listati će strane
Ljubav život, oko sebe stvara
od nevidljivih niti plete
kroz nju..vječnost progovara
anđeli ljubavi,oko nas lete
Pjesnikinja
TKO SAM JA
Koračam mala.. ispod zvjezdanog neba.
Tko sam ja ,da o drugom sudim
i zašto da se trudim.da druge iz sna budim?
Jedan mali treptaj vječnosti,
jedan zrnce zlatne prašine,
zalutalo u beskraju,
nošeno vjetrom prolaznosti,
to sam ja.
I da mi vječnost nije udahnula
moju besmrtnu dušu,
da li bih uopće primjetila da postojim?
Koračajući kroz san
saplićem se u svoje zamke,
dok malo svjetlo
u mojoj duši....nejasno titra
ocrtavajući sjene.. na zidu mojih strahova.
Zašto bi se uopće negdje moralo ići?
Dovoljno je osluhnuti tišinu,
udahnuti opojni miris svoje duše
i prepustiti srcu da mirno otkucava
svoje prolazno trajanje.
Pjesnikinja
TKO MOŽE PJESNIKA RAZUMIJETI
Tko može pjesnika razumijeti,
kad nebo njegove su granice,
po zemlji on ne hoda
vjetar mu lista, pjesmarica stranice.
.
Sa oblacima bijelim razgovara
visko gore na nebeskom svodu,
od boja duge stihove stvara,
neshvatljiv on je ljudskom rodu.
U modre dubine uranja,
sa njim plivaju dupini.
Pjesnik budan, vječito sanja,
stranac sam sebi, on se čini.
Kad ga sretnete na cesti,
umivat će lice u jutarnjoj rosi.
Kraj njega možete ,u miru sjesti
svu tugu svijeta,on u srcu nosi.
Tko može pjesnika shvatiti
kad sa bijelim leptirima zbori?
Kako mu se obratiti
kad od zanosa,čelo mu gori?
Pjesnikinja