KAP ŽIVOTA

Vi ne znate uvalu moju

koja čuva sve snove,

svu čežnju moju.

Vi ne znate kamen

koji tamo leži

i prkosi vjetru i.....moru.

Na  njem se blista

svaka kap mora

........za dušu moju.

Bezbroj je kapi

svih boja........nijansi

što snagu mi daju

u buri........bonaci.

Vi ne znate uvalu moju

i kamen koji tamo leži.

Tamo se skupljaju snovi i čežnje

u tisuću kapi......

 

ljubicica

Da mi je letjeti

 

Da mi je letjeti,

poput ptice biti.

Obišla bih zemlje,

posjetila ljude,

zavirila u oblake,

sakrila se u krošnje.

Letjela bih kroz šarenu dugu,

nasmijala se tom začaranom polukrugu.

Doviknula Bogu

tada malo bliža:

"Budi dobar prema nama svima!"

Da mi je letjeti

samo na trenutak......

poput ptice biti.

ljubicica

 

 

Dodirni me

Dok razlijevam more

po dlanovima svojim

Dok prstima mrsim

Želje svoje

Dodirni me šapatom rijeke

Dodirni me dahom jeseni neke

Zagrli me čvrsto

I ostani tu

tu, uza me.

Uz drhtaj mora

Dok razlijeva se pučinom

Plavetnilo dana

Uz treptaj zore

Dodirni moje probuđene snove

Uzmi me u valovima

Zadrhti uz vrisak lelujavog

I ostani tu,

tu, uza me......

ljubicica

 

 

MORE

Tko me to jutrom šapatom budi

i nježno izgovara ime?

Kad tvoje plavetnilo vidim

nestaju umor i brige.

Tko mi to rane lječi

što liječnik ne može da vida?

Kad uronim u te

osjećam kapi života

što u meni struje i struje...

Tko mi to suze briše

dok fale mi tople riječi?

Tvoj je zagrljaj topli

u moru kapi bez riječi.

Tko me to nosi

dok snage nemam,

a misli turobne teške?

Na tvom se valu osjećam

ko ptica raširenih krila u letu.

Tko mi to šumi i pjeva potiho

dok sjedim u suton na žalu,

a misli predu neku čipku?

Tada otvorim uši i dušu

pa neka orkestar svira i svira..

Nema te boje i tih nijansi

što prelijevaju se jedna u drugu,

a kistom ih sunce i mjesec daju.

Samo ti ih imaš more

i noću i danju.

O more.....

 

ljubicica

 

U prolazu

 

Kamenom stazom

što vodi uz brijeg,

ti pogled držiš

uperen na put.

Ljepote sa strane

što svijet ti nudi,

uživaj bar malo,

ne budi samo

u prolazu......

Ni lijevo, ni desno,

ne baciš oko,

već gledaš pravo

u daleki cilj.

Sve oko tebe

samo je nešto

što vidiš

na kratko,

u prolazu........

Nebo se plavi,

a cvrkut se ptica

čuje po svud.

Ti nisi stao,

već tjeraš dalje

i dalje..

Ne dira te ništa

jer ti si samo

u prolazu.......

Polja se zlate,

žito talasa,

a mak crveni

u njem.

Stani,uživaj sada.

Suncu se raduj na tren..

I ono je možda

kao i ti,

samo u prolazu.....

 

ljubicica

 

 

PUTNIČE MOJ

Dok umoran sjediš

na panju kraj puta,

 a pogled ti nekud

daljinom odluta,

zatvori oči, oslušni srce.

To nije kraj

već staza od sutra.

S kistom u ruci

i ruksakom boja

oboji stazu života,

što jučer siva je bila,

sad nebo plavom,

prožetu zlatnom,

ko zrakama sunca.

I idi, putniče moj...

Ni vjetar , ni kiša,

ne mogu ti ništa

na putu tvom.

Jer plava je boja oka

kojim te pratim,

a zlatna ,

toplina kojom te grijem.

Idi , putniče moj.....

Ne brini što ne znaš

kuda te vodi

neravan, prašnjav put.

Kroz dane samoće i tuge

ja tu sam ,

još uvijek uz tebe,

ništa se neboj.

Idi , kroči smjelo, putniče moj....

Život,

kojega živiš,

obojaj bojom duge,

jer samo je jedan

i samo tvoj.

Idi, ne stani, putniče moj.....

ljubicica

 

 

ZNAM

Znam, da Tvoja ruka,

kroz život mene vodi,

da  Tvoj me pogled

svud na putu prati.

Znam, da vidjela ja nebih,

da nisi skinuo mi veo,

da noć bi oko mene bila,

da nisi Svjetlo meni dao.

Znam, da kod svakog pada,

Ti mene uvijek dižeš,

kad potonu mi lađe,

Ti meni nadu daješ.

Znam, da sam Tvoje dijete,

da oslonac si meni,

kad ja sam žedna,

pronađem izvor svoj u Tebi.

Znam, da Život Ti si,

u kojem crpim snagu,

da sve na ovom svijetu

imam, zahvaljujući Tebi.

Znam, da još ništa ne znam,

što čeka me na putu,

da pomoć Tvoju trebam,

zato se obraćam Tebi.

Ljubicica