Za one, koji Me ne mogu prihvatiti
kao prisnoga druga,
sačinio sam vidike
u strahotno veličanstvo svemira.
Za one, koji nemaju mašte vidjeti Me
na najdaljoj zvijezdi,
smislio sam igre u kućnomu dvorištu.
Onima, koji nemaju povjerenja u ljubav,
prišao sam po mostu razuma.
Onima, koji Me dobro znaju,
ali su sa Mnom u zavadi,
dodao sam nepobjedivije oružje,
da brze okončaju bitku
s Nepobjedivim.
Onima, koji ne znaju odakle su, i kamo će,
njih na rukama nosim kao djecu još neprohodalu.
Ne postoji na svijetu nitko,
komu nisam dao ono, što je za nj najbolje,
onoliko, koliko je mogao primiti,
pa i još više, pa i još više.
”Bijela kula”, knjiga 59.
Zapisala Vesna Krmpotić
bglavac
edin.kecanovic
