VICTORIA EST MEA

zar misliš da ne mogu dalje...ha, živote?

dok bježiš ispred mene, kao divlji vranac

galopom gracilnim, pa me gledaš vragolasto,

čekaš ispred svakog ugla...zadihanu, preumornu,

u ludoj želji da te sustignem...dok dižeš glavu

ponosnu,provociraš prednošću,i čekaš strpljivo

da pobijeđena padnem u prašinu krvavih koljena...

znaj da sam uporna, i ne dam ti da likuješ nad

mojom slabošću, jer uskoro, uhvatit ću te za tu

grivu sjajnu...samo kad smognem još malo snage,

samo kad srce još malo jače zakuca u želji za

 novom pobjedom...a onda kad sustignem te,

stavit ću ti uzde satkane od ljubavi, povodac

od nadanja, i sedlo od ponosa...pa uzjahati

gordo- onako, kako samo ona zna...pogledaj me

u oči...propeti živote, dok te sjedeći u tom

sedlu gledam s visoka,lasom nježnosti

ukroćenog...sva tvoja snaga uzalud je.. dahćeš

 oznojenih sapi,nemoćan pod mojim glatkim,

 

svilenim bedrima...

 

sad uzdižem pogled ka nebu ja!... ona koja te

svaki put iznova rodila, i vriskom slatke pobjede

zaglušila...pogledaj me dobro...

ime mi je - žena.

 

izida

 

SAQQARA

Pamte li tvoje dine voljeni

Otiske davnih koraka bosih?

Nosi li još vjetar opojni miris

Mirte

Sunce tvoje vrelo čuva još sjeme

Novih života..

Gdje je moj dom?

Izgubljen..u žutom pijesku ostao.

Znam...

Čekam...ista će oaza još jednom

Život dati,još jednom žedne usne napojiti

I zrnce ću tvog beskrajnog

Pješčanog mora postati.

 izida