Mom Anđelu
Hvala što pokazuješ mi čari života.
Sjeti se samo
kako si me hrabrio,
tješio onako malu,
snagu i utjehu dao.
Rekao si nježno,
kad hrlila sam tebi,
da krila još uvijek nemam.
Šapnuo si tiho
da bit ćeš uz mene
kad podignem ruke
pozdraviti one
ostavljene.
Dao si riječ,
strpljiv i brižan,
da čekat ćeš posljednji otkucaj
kad odjekne mi bićem.
Obećao si čvrsto
da ćeš se smiješiti
na kraju puta
raširenih krila.
Jer meni se više ne žuri!
Tad zagrlit ćeš me,
i odvesti u svjetlost,
u našu vječnost,
gdje i pripadamo.
heylove
Feniks
Sagradila sam gnijezdo. Raširila krila.
Nema te. Već dugo. Nemam te. Već dugo.
Slomio si mi krila. Počupao perje.
Crkvena zvona odjekuju. Željezni kotači cvile.
Slijepljene vjeđe otvaram. Krvave oči plaču. One znaju.
Plamen me riječi ranjava. Polako. Od stopala.
Nestajem. Izgaram u vječnoj vatri beskraja. BEZkraja.
Želiš li osjetiti užaren trag?
Prah sam postala. Sivilu se predala.
Ponovo rodila. Krila raširila.
Iz pepela u vječnost se pretvorila.
heylove
Odraz u jezeru
Nježna duša što mi nepoznata vrata otvara.
Gorak je uspon,
trnovit put
na stazi očajnika.
Težak je hod
i noge olovne
na cesti nesretnika.
Sunce žeže
i vjetar šiba
u isti čas.
Dižem pogled prema nebu,
ruke pružam,
hvatam dah.
Na vrh stajem,
gledam niz dol.
Znam kako
nerazumljiva je moja bol.
Tad ugledam jezero.
Nebesko, plavo.
Tihu oazu nemira svog.
Vjetar mi tiho šapne:
"Siđi,
pogledaj odraz svoj!"
I spuštam se
polako i tromo da
zavirim u zrcalo to.
Sunce u očima,
obraz zlaćano sja.
Nesigurno pitam:
"Zar sam TO stvarno ja?"
heylove
Zaboravljen osmijeh
Puno još stvari moram pronaći.
Zemljani put
što vodi u vječnost.
Ptice rugalice
u vrtu tišine.
Bršljan i ružmarin.
Nema početka bez kraja,
kraja bez kajanja,
kajanja bez grijeha.
Tišina, rječita i hladna.
Suze bačene u vjetar.
Zaboravljen osmijeh,
prašinom prekriven.
Derutan. Izlizan.
Ipak - pronađen.
heylove
Nepredvidljiva rijeka života
Vjetar što šumi i mirna površina jezera - energija života i smirenost duše. Što može više čovjek poželjeti u životu svom?
Hladnom rijekom
kročila sam hrabro.
Borila se s bujicom,
plesala sa valom.
Nosila me struja
oseke i plime,
tjerala me naprijed,
bacala na stijene.
U ponor me gurali
strmoglavi slapovi,
vukli me kroz klance
krajolici nestalni.
Od izvora do utoka
još dalek je put,
no ne žalim vrijeme,
isplatit će se trud.
Mirnom vodom
plovim sada,
sunce, vjetar
i moja kržljava nada.
heylove
Ipak odabirem Sunce
Slika kao inspiracija - ne zaboravi: sam odabireš put kojim se krećeš!
Sa zalaskom sunca
u sobu se moju uvlačiš,
kroz pukotine sitne
tiho se provlačiš.
Bešumno svoja krila
nada mnom rastvaraš
i govoriš riječi
meni nerazumljive:
- izgovaraš kletvu.
Ljubav mi svoju nudiš,
na put u vječnost zoveš.
U vrtlogu mjesečeve prašine
ja ipak posežem za Suncem!
heylove
Meke odaje snova
Ostavi mi svoje pero
da zapišem isprazne snove
da riješim se noćne more
jer san mi na oči ne dolazi.
Umorne oči sklapam
misli mi lete k tebi,
sumorna se slutnja uvlači:
Hoćeš li noćas doći do mene?
U mekim odajama snova
prilaziš mi nečujno, tiho.
Neugasivu čežnju srca ljubiš,
tjeraš za me tminu daleko.
Snena i sjetna se budim,
ne želim otvoriti oči.
Ah, koliko volim
sedefasti sjaj ovakvih noći!
I pero je ovdje,
na jastuku mome,
mirno čeka da zapišem
biserne snove svoje.
heylove
Maskirana mucam
Što mi znači Magicus?
Magija - milozvučni majstor.
Mantra magle moje.
Mjesečeva munja.
Mag – maestro.
Majstor mozaika.
Motrim most.
Mjerkam mrežu.
Minornu misao mijenjam.
Moram: mrviti misli,
misliti mrvicu.
Mutirati. Meditirati.
Maske mijenjati.
Mahnito mirovati.
Mami me,
mami moljac među mislima.
Maleni.
Mutnu me motri.
Manipulira.
Močvarna mahovina misli.
Mirno malaksam.
Minuta misterioznog mozganja.
Manija? Magnet? Mračna mora?
Ma - mora me mimoići.
Mrkli mantil maknuti.
Majušna mrlja minuti.
Magija - meka membrana moći.
Mumija mudra.
Magična mȁna modrine.
Mir miluje, milost miruje.
Maskirana mucam:
Ma-gi-cus mje-sto mo-je!
heylove