LJUBAV JE MOJA INSPIRACIJA
 
Ljubav je moja inspiracija
Jer rodih se da volim;
U biti mi je, u duši
U mislima, u očima
U srcu, u pjesmama…

Ljubav je čarobna i moćna
I vječna i stvarna i mudra
Ona mijenja, miri i podiže
Uzdiže, oživljava i stvara…

Gdje je ona cvjetaju osmjesi
Radost i sreća rastu,
Mir miriše...

Vlada nada, rađanje,
Svjetlost, toplina,
Muzika i pjesma anđela…

A gdje je nema padaju suze,
Gorčina i bol pritišču,
Tuga mori, patnja ubija,
Mrak, rat, smrt,
Pakao se stvara…

Ljubav se ne rađa sama
Za nju se treba boriti
Treba je tražiti, stvarati,
Treba je znati i treba htjeti
I činiti i čuvati i njegovati
I na nju misliti, nju željeti
Za nju davati
U njoj i za nju živjeti
Jer voljeti znači sigurno
I voljen biti...

Ljubav je miris raja na Zemlji
Dašak Neba u kojem se Bog
Čovjeku dade
A čovjek bira ili da je uzme
Ili je odbaci...

Svima je dostupna i laka
Svakom je potrebna
I svaka je duša žedna
Zato je treba i davati i primati
Jer prelazi s čovjeka na čovjeka…

Čini se ponekad
Da u nekom ljubavi nema
Ali ona je negdje u njemu
Skrivena duboko
Davno pokopana...

Treba se samo neka druga ljubav
Potruditi za nju
I otuda je izvuči, iščupati
Otkriti i oživjeti

Osim ako sasvim ugušena nije,
Jer jadnik taj je nikad primio nije
Pa je ni dati ne zna…

Ljubav je moja inspiracija
Jer da volim rodih se,
I dok živim voljet ću,
A kad vrijeme dođe
Zbog tog srećna i umrijeću.

 Helana

 

CVJETNA BAŠTA

Svaki dan budi moj
Neki cvijet:
Poljski, vodni, šumski ili vrtni,
Divlji ili pitomi – bilo koji.

 Danas budi moj maslačak
Pusti da utonem
U tvoju meku boju sunčanu
I da se u spokoj pretvorim
I vrijeme zaustavim

 A sutra budi moj jasmin
I daj mi da se sasvim opijem
Mirisom ljubavi tvoje
Bijelo čiste i odane…

Svaki dan budimo
Jedno drugom cvjetovi
Zadivimo jedno drugo
I govorimo jedno drugom
Bojama nježnosti njihovim:

 

Nasmiješeno žutim
Pažljivo bijelim
Razdragano rozim
Iskreno plavim
Strpljivo ljubičastim
Smirujuće zelenim
Ohrabrujuće crvenim
Maštovito tirkiznim
Mudro naranđastim

 

Bojama čudesno raskošnim
Stvarne ljepote – nebeske ljubavi

 

Svaki dan budimo
Jedno drugom cvjetovi,
Očarajmo jedno drugo
I napojmo Mirisom mira njihovim
Mirisom zdravo-opojnim
I snažno-životnim
Da jaki i srećni budemo…

Svaki dan budimo
Jedno drugom cvjetovi
Da svi dani naši
Budu dio raja
Tu i sada
A kada nas cvijećem pokriju
Neka kažu i zapišu:

 

Njihov život bio je
Neobična bašta cvjetna mirisna i sretna.

 

Helana

ZALJUBIH SE PONOVO

 

U tebe se ponovo zaljubih
Slobodni i Vjerni moj

Ljubavi moja nesputana

Svakim atomom svoga bića

 

Zaljubih se ponovo

U tebe pjesniče moj ranjivi

I umjetniče neprilagodljivi

Što riječima kao čarobnjak

Gradiš zvjezdane staze ljepote

I slikaš svoju dušu u svemiru

I vremenu...

Dio duše tvoje takve

I ženama drugim velikodušno poklanjam.

 

Zaljubih se ponovo

U tebe filozofe moj

Neumorni tragaču za naj-mudrosti

Što i sam mudrost posta,

U tebe moj dobri i plemeniti viteže

Pred kojim tvoja seljančica smjerno podiže glavu

I čije srce za te bije,

U tebe moj ratniče

Što bez medalja i priznanja

U životnim borbama pobjeđuješ,

Protiv raznih nepravdi

Očajno ratuješ

I još se ne predaješ.

 

Zaljubih se ponovo

U tebe prijatelju moj

Što zaviriti u moju dušu

Mogao si

I nježno je držati

Kao ptičicu ustreptalu,

U tebe kralju moj i gospodaru

Što najljepšu palaću za me

Od ljubavi sazida

U kojoj sam sluškinja tvoja

Bogata i srećna

I tebi pokorna,

U tebe moj radniče

Što kao mrav vučeš za nas

Na plečima svojim teret

Od kruha našeg svagdašnjeg,

U tebe moj ljubavniče

U čijoj sam postelji ja carica

Nježne i strasne ljubavi tvoje.

 

Shvatih te

I zaljubih se ponovo

U tebe mužu moj

Što dvadeset i pet godina

Hrvasmo se i ogledasmo snage

U olujama i napadima svim

U kojima nehotično

I neprijatelji čak bivasmo

Ali izdržasmo i pobijedismo.

U tebe se ponovo zaljubih

Moj Vjerni i Slobodni

Ljubavi moja nesputana,

Samo mi u srcu još žal

Što se jače ne voljesmo

I više ne njegovasmo.

Da te blagoslovi Bog

Največom mudrosti

I da blagoslovi plodove

Ljubavi naše - porod naš

I ljubav našu da blagoslovi

Trajanjem ovdje i sada

I u vječnosti.

Helana

 PUT

 

Dragi moj,
dođi da zajedno opet

ali sad u mašti, prođemo put

iz prvih dana naše ljubavi,

put na našu planinu,

u prirodu, u daljinu,

na visinu…

 Kraj potoka planinskog zastajemo,

U hladu drveća žubor njegov

Osluškujemo zaneseni,

Za trenutak kao ošamućeni.

Uspon nastavljamo vedro,

Bezbrižno, opušteno,

S pogledima što šaraju

Po horizontima širokim

I dubokim i visokim

I usput čavrljamo…

Ponovo voda – hladna bistra,

Kraj studenca se odmaramo,

Lice umivamo i žeđ gasimo.

Onda prolazimo preko livada

Cvjetnih, šarenih,

O kakvih mirisa i boja i vidika,

Sve u nama pjeva

A lica nam ozarena, mlada,

Fotografija je sačuvana i do sada

Mene u bijelim radama:

Oči pune svjetlosti i radosti

I usne u širokom osmijehu

Zatočene.

A onda nas iz daljine

Crvenim svojim zovom

Trešnje dozvaše

Da beremo ih, da se sladimo

I usne crvenim sokom njihovim

Jedno drugom bojimo…

Dalje se penjemo kroz četinare

Borove, jele, smreke i omorike,

Zadovoljni, opijeni, zadihani,

Udišemo i mirišemo, mirišemo…

A muziku najljepšu vjetar nam

Kroz krošnje četinara svira.

I ponovo šumski izvor,

Nad njim da se nagnemo

I ogledamo i napijemo,

Dušu i tijelo okrijepimo…

Na malim čistinama nas iz trave

Šumske poslastice

Divlje jagode mame…

I eto na Vijenac,

Visoravan planinsku stižemo.

Miluje nas povjetarac

I kose nam češlja

A mi trčimo i vičemo,

Smijeh nam odzvanja i nestaje

U visinama.

 Padamo na travu meku

I nebo plavo gledamo,

Pod jelom se u hladu odmaramo

Na stijene se poslije penjemo,

Kao srne skakućemo,

Pa se onda grlimo i ljubimo

Slobodni i prirodi vraćeni.

Ljubav nas svojom zlatnom niti

Nježno obavija i spaja

I jedno s drugim i s prirodom.

Ta zlatna nit ljubavi

Topla i sjajna kao sunčev zrak

Veže nas i uči

Kako da se predajemo

Jedno drugom i prirodi

I kako da jedno u drugom

I u prirodi uživamo…

I ponovo bih htjela sada

s dragim mojim

i našom djecom

tim istim putem proći,

samo da nisu ruke neke

mnoge mine

na tom putu postavile,

ruke neke nepravedne

slušajući glave

što su razum izgubile.

 

 

Helana

 

 

 

PEDESETE

 

I tako eto
Dojurismo do pedesetih

Suviše brzo čini mi se

Dan za danom

Tjerale nas obaveze

Učiti, raditi, sticati,

“Nešto” i “neko” biti

Uspjeti i imati…

I opet ništa nemati

Sve izgubiti

Od rata pobjeći

U drugoj zemlji se naći

Snaći i prilagođavati

Od nule početi

I ponovo učiti

Učiti, raditi, sticati

Uspjeti i imati

Šta imati?

Brige, strahove, umor

Nesanice, nevjerice

Jedno za drugo bezvoljni

Zlovoljni, nezadovoljni

Šta imati?

Godina pedeset

Prve znake starosti

Rana starost ili

Pozna mladost

I imati…

Stani!

Uspori!

Ništa više neću

Sada bi mi samo

Tako odgovarao jedan Raj

Samo da uživam

U tebi, u ljubavi

U mirisima i ljepotama

Cvijeća i drveća

Ptica i leptirova

Potoka i livada

I nikada mi

Baš nikada

Dosadilo ne bi

Raj gdje se ne stari

Ne žuri, ne brine, ne tuguje

Ne pati i ništa ne boli

Gdje se niko ne ljuti

I niko ne viče…

Kako bi mi samo

Godio jedan Raj

 

Pa da ništa drugo i ne znam

Šta čovjek uopšte

Za vijeka svoga

Saznati i može?

Mislim da ni i Adam i Eva

Da su znali

Da je ono što su imali

Bilo najbolje i najljepše

Saznati nešto drugo

Sigurno ne bi ni htjeli

I kako Raj

Može biti samo san

Možda da mi napravimo

Neki samo naš “Mali Raj”

Hoću samo da se osjećamo

Kao da smo u dvadesetim

Da vrijeme na način pravi iskoristimo

  Hoću da te dugo

Dugo i često mirišem

I gledam

Kao svoj cvijet poseban

Hoću lice da ti dodirujem

Da te osjetim i milujem

Za nezaborav trenutka

Hoću da te volim

Mnogo više volim

Da vrijeme malo

Makar malo usporim

 

Helana

MOJOJ DJEVOJČICI

 

Izdanku moj mali

Nježni i zeleni

Iz mog srca ponikli

Mojim sokovima zadojeni,

Sva moja duša

Za tebe moli

Mnoge rodne

Kiše radosti

I puno svjetlosti,

Da pustiš duboko

Jake korijene

Da ti ništa ne mogu

Sve oluje.

Želju životnu

Od mene što ponijela si

Napajaj mirisom cvijeća

 I pjesmom ptica,

U očima uvijek nosi sunce,

Osluškuj mir

U letu leptira

I osmijehom briši sve

Oblake zle.

Samo rasti i cvjetaj

I osvajaj

Nove vidike

I životne pobjede…

Anđeli dobri

Putove da ti ravnaju

I krilima svojim

Da te čuvaju

I da te nauče

Snazi volje

Što od nemogućeg

Čini moguće.

 

Helana