Dobro je činiti ...dobro...
ništa nas tako ne ispunjava zadovoljstvom
...kao osjećaj da smo nekome ..pomogli....
da smo mu dan ili jutro.... učinili ljepšim
...da je s nama podjelio svoj teret
....da smo ga oslobodili tereta... brige... bolesti...
da smo nekome ispunili davnu želju...
da smo nešto svoje dali drugome jer mu to služi
....a mi imamo dosta ili još i bolje uskratili smo sebi
....nešto što nam puno znači da bi drugoga razveselili...
dajete li se bezrezervno barem vašim najbližima..???
..trgujete li s ljubavlju..???
nitko ne bi smio propustitit tu priliku
koju mu život donese da bude nekome oslonac...
da bude barem na kratko Šimun na nečijoj Golgoti....
svi smo vezani jedni za druge...
svi ovisimo jedni o drugima...
a možda vam je život ili Bog...
kako god hoćemo...
bio naklonjen pa vam je dao sklonosti
i struku da pomažete drugima...???
..budite zahvalni na tome....
kad ste zadnji put učinili neko dobro...
kad ste zadnji put pomogli nekome...
kad ste zadnji puit osjetili taj tako dobar
DeVeT
Život je kratak
polomi ljušturu
i voli iskreno
ljubi nesebično
opraštaj brzo
radi kako treba
pomozi gdje treba
osjeti kad treba
razmisli uvijek
popusti katkada
ne kloni nikada
slušaj više
suosjećaj više
daruj se više
smij se kad možeš
i plači kad moraš
i živi život!
nepoznat autor
Veličanstvo mora
Cvrčci u borovima cvrče pjesan bez kraja,
A more uzburkano šumori i udara o hridi,
I huči, i buči, pod suncem rujanskim.
Dovikuju se, neprestano, plivači; njihovi glasi
Ulaze kroz odškrinuta vrata crkve
Na Dančama, nošeni vjetrom, i umiru
Ispred Triptihona Nikole Božidarevića
( MCCCCCXVII MENSIS FEBRVARII
NICOLAVS RHAGVSINVS PINGEBAT).
U davnini, i on je slušao
Šumorenje mora o kojemu sada
Učiteljica mlada, u crno odjevena,
Tumači svome razredu malih
Djevojčica i djačaka; govori im,
Skupivši ih okolo sebe, pokazujući rukom
More:"Svratite,djeco,pažnju
I pogledajte kako se more razbija
O hrid, i kako se pjeni, i kako...Hej vi,
Dođite bliže i slušajte mene..."
Sedam dječaka, u košuljama zelenim,
Prestaše da osluškuju šumorenje mora
Da bi čuli glas učiteljice koja zna sve
O moru: i kako se talasa, i kako se pjeni,
A nije u nedoumici, kao ja koji sjedim
Na bliskoj klupi, u zavjetarju, i ne znam,
Premda su mi usta otvorena, kazati
Ni riječi pred veličanstvom mora,
Pred modrim šumorom vječnosti.
Dragutin Tadijanović