SRETNA ULICA
Ako dolaziš s mora i kreneš se penjati ulicom mog djetinjstva,
pred sobom ćeš ugledati planinu.
Pod planinom su još mnoge ulice koje se pružaju,
od sjevera prema jugu, od istoka prema zapadu. I obratno.
Ako dolaziš sa sjevera, onda te put, ulicom u kojoj sam rasla,
vodi prema moru. S vrha možeš uživati u plavetnilu, sve kao naslikano.
Za vedrih dana i nakon što bura sve promlati, u daljini,
no ipak blizu, naziru se otoci: Brač, Hvar, a katkad i Korčula.
Hodajući mojom ulicom, prije sam uvijek gledala u daljinu.
Penjući se uzbrdo promatrala sam figure od biokovskog kamena,
gatala u statue i oblike koje su svakome izgledale drugačije.
S druge strane, spuštajući se ka obali, pogled mi je bio
opčinjen modrinom iza zelenih borova.
Prije nisam obraćala pažnju na detalje u mojoj ulici,
osim u neobičnim danima, kada bi se susjedi okupili
i nazdravljali prilikom svadbenih običaja,
te prilikom okupljanja zbog žalovanja prije sprovoda kad bi netko umro.
Ili kad bi se od velike kiše cijela ulica pretvorila u potok.
Vesela vriska djece oko zidića ispred kuće mojih roditelja
i miris svježeg kruha, billi su svakodnevica.
Tamo smo se igrali mi nekada, tamo se igraju naša djeca danas.
Pogotovo ljeti kad se svi okupe kod baka.
Bake u mojoj ulici su dugovječne, mladolike i poletne.
Djedovi su redom umirali, svake godine po jedan.
Tako u mojoj ulici nema više ni jednoga, osim onih budućih.
Oni pokojni vodili su računa o ugodnom suživotu, pomagali se međusobno,
što je uglavnom potrajalo i u sadašnjim odnosima njihovih potomaka.
Nekad mi je to bilo samo po sebi razumljivo,
jer poznavala sam samo dobre i drage susjede.
Tek kasnije, kad sam odselila iz mog grada, upoznala sam svakakve druge ulice
i razne čudake u njima.
One koji jedni drugima smetaju, one koji se ne pozdravljaju, ignoriraju,
ili čak ni ne poznaju. Tek kad sam otišla iz te ulice i vraćala se doma samo kao gost
na godišnjim odmorima, upoznala sam njenu posebnost i ljepotu.
Osim dobrih ljudi i njihove srdačnosti koji krase tu ulicu,
jednom prilikom sam s oduševljenjem primjetila da je ona,
ne samo cvjetna, nego i voćna ulica.
Te voćke su bile tu otkako znam za sebe i svi smo uživali u njima.
Zanimljivo je da svaka kuća ima svoje drvo i svoju voćku, drugačiju od svih ostalih.
Kad ne bi postojali kućni brojevi,
mogao bi se primijeniti znak voća koje dominira, umjesto njih...
Trešnja, višnja, breskva, marelica, šipak, smokva, dud, šljiva plava ili žuta, jagode...
No, čak ni te dodatne oznake, zapravo ne bi bile potrebne,
jer se u mojoj ulici svi poznaju, a i poštar zna tko je tko.
Vjerujem da sam upravo zato uvijek bila (i ostala) sretno dijete,
jer sam odrastala u sretnoj ulici.
Samo, o tome nekad prije nisam imala pojma.
biby
HOĆU...
*
Hoću sunce u zeleno
Tirkiznu kišu
Oblake crvene
Mjesec modrog sjaja
Hoću život u bojama
Hoću vrijeme srebrno
Narančaste snove
Riječi purpurne
Misli koje u bjelini nestaju
Hoću radost u svim bojama
biby
U NAMA
:-)
velike stvari su velike
u nama
iako ponekad
izgledaju
sitne i nebitne
kad se skriju ispod
mnoštva sitnica
svakodnevice
velike stvari
uporno
ludo teže
da izgledaju
one se traže
i pronalaze
a kad se pronađu
od sebe bježe
pa se opet
u sebe zatvaraju...
biby
VOLIM ŽIVOT
Srce otvoreno.
U glavi bućkuriš.
Nisam za svašta.
Nisam ni protiv čega.
Jesam za sve.
U mene ima.
Nema čega nema...
Tebe. Mene. Njega. Nje.
Ljubavi. Straha. Suza. Smijeha.
Tuge. Radosti. Ponosa. Prkosa.
Poniznosti. Srama. Mudrosti.
Gluposti. Ropstva. Slobode.
Borbe. Mira. Bolesti. Zdravlja.
Očaja. Nade. Snage. Slabosti.
Djeteta. Ega. Mladosti. Starosti.
Neozbiljnosti. Zrelosti. Bistrine.
Magle. Svjetla. Tame.
Zbunjenosti. Jasnoće. Srama.
Besramnosti. Rada. Stvaranja.
Rušenja. Zabave. Jučer.
Danas. Sutra. Rađanja.
Umiranja. Vremena. Trenutka.
Iluzije. Stvarnosti. Bezvremenosti.
Razuma. Srca. Duše...
U mene ima svega... Volim. Život.
biby
SVAKI DAN
Svijet je sav od čuda.
Doživjeti ih mogu.
Svaki dan.
Svijet je prepun zamki.
Lako mogu upasti u neku.
Ako dozvolim.
Svijet je muka. Ako pustim da me boli.
I ponekad boli me.
Ipak mogu biti jaka.
U slabosti snaga mogu biti.
Svaki dan.
Svijet je ljepota. Kad otvorim oči, vidim.
Svijet je pun života. Kad se pokrenem.
Ja od sebe dajem svijetu.
Novu životnost.
Svijet se stalno mijenja.
Iznova ga sebi stvaram.
Svaki dan.
biby
LJUBAVI
Ako i nisi vječna Ljubavi
Ako i nisi vječna Ljubavi
S tobom se otvaraju novi svjetovi
Korak je lak
Srce nasmijano poput djeteta
Lako poput daha život treperi
U tvojim rukama
Reci mi da jesi
Neglasom nešapatom
Riječi slušam stalno
I mnoge od njih namjerno zaboravljam
Pokaži mi što jesi
Neočima svjesna prolaznoga sjaja
Znaš da poglede sam mnoge primila u srce
Ni jedan mi ne ostade
Daj da te osjetim
Nemirisom netijelom
Grlili su me mnogi
Ni ne sjećam se više svih
Ili jednostavno
Budi topla šutnja koja otapa nedoumice
Ostani u meni
I budi ono jedino što mi preostaje
biby
OD TADA...
Jednom smo slomili naša srca.
Ti moje i ja tvoje.
Tako je nalagao neki zaboravljeni dogovor
tko zna od kada.
Pustili smo srcima da se razlome
u puno malih komadića.
A onda smo smogli hrabrosti
prigrliti sve te krhotine
i skupiti na jednu hrpu.
Krvavocrvena uzlupana,
razlupana gomila.
Podijeli smo je na pola
i spuzzlali nam dva nova srca.
Od tada, dio srca tvoga kuca
u mojim i dio srca moga
u tvojim grudima.
Od tada smo u stanju osjetiti
i ono što drugi osjeća.
Ljubiti sebe je tebe ljubiti.
biby
MOLITVA
sva moja molitva
stane u jednu jedinu riječ...
Hvala
*
biby
bglavac
edin.kecanovic
