zvirko72 
24.08.1980.
Sretan rođendan zvirko72!
PUTNIK BEZ ADRESE
Slijepi kolosijek
vlakovi što kasne
ruke odustale od pozdrava
samo se pruge ocrtavaju jasne
kao sudbinom isprepleteni životi
mnoštvo stanica
sirene na polasku glasne
zvižduk vlaka što kraj tebe proleti
požutjela karta iz džepa viri
obljepljeni koferi
mirs užeglog ulja na tračnicama ljeti
i posljednja stanica
u suton stižeš do zaspalog grada
hladne sobe bezličnog hotela
kiša već danima pada
konačno si stigao
umorne duše i umornijeg tijela
prozorima spuštaš roletne
o novom putovanju sanjaš
i prije sljedeće zore
na novom se kolodvoru nađeš
pospano ispijajuć vruću kavu
postao si putnik bez cilja
kući te nitko ne očekuje
huči vlak.. još samo jedna milja
u tebi buka perona odjekuje
promiču kraj prozora slike
krajolici u magli
svjetla tuđih domova
ti putnik si bez adrese
u srcu tvom , mnogo je lomova
griješ se na vatri tuđih sreća
sudbine u povjerenju sa tobom
neznanci dijele
još mogu samo zamasi ruke
i nečije suzne oči
na trenutak barem
da te razvesele
ostavio si za sobom
sjećanja u posljednjem vagonu
posljednji zagrljaj
i toplinu u svojoj ruci
ili su to samo bili
vlaka što bez tebe odlazi
posljednji štropotavi zvuci...
NA DLANU VREMENA
Na dlanu vremena snivaju sanjari
kočije i konje što ih u plavetnilo nose
tu skriva se otajstvo bića i stvari
nepoznato sja u kaplji rose
Na dlanu vremena stvoritelj stvara
iz lijevka izranja prekrasnu dugu
u spirali vremena cvjetove otvara
ispreplićući i sreću i tugu
Na dlanu vremena pjesma ječi
satkana od mnogo snoviđenja
slijetaju u mene slova i riječi
lepršavo, bez mog htijenja
Na dlanu vremena pretaču se snovi
slike mašte,duše vijećanja
porađamo se uvijek novi
na putevima starih sjećanja
Na dlanu vremena vjetrovi i oluje
kroz nas snove raznose
i glas svemira se čuje
smrt potkiva svoje kose
Ali mi smo vječni
naša dušu vrijeme dotaklo nije
bili tužni ili srećni
božanskost se u nama krije
ISPREKIDANA PRIČA
Pjesnikinja
Moj je život isprekidana priča
pamtim svoja proljeća
lice nasmijanog mladića
košare pune jesenskog voća
sunce nad obroncima zavičaja
cvrkut vrabaca na hrastu
crvenu ružu maja
prvu doletjelu lastu
kišu što lokve na puteljku stvara
prve ljubavi, rastanke i sjete
ljubičicu dok cvjetove otvara
u meni je razigrano dijete
pamtim majčine tople riječi
igre sa klikerima na prašnjavoj cesti
mostove koje morala sam prijeći
tuge koje morala sam sresti
raskršća na kojima sam stala
smjerokaze na putu
anđele što sam srela
ljubavi u svome skutu
snove što sam razlistala
kao bijele.. neispisane stranice
početak bajke zapisala
dotičuć nebesima granice
pamtim sve strahove
što su dušu mi ranili
horizonte koji cilj su odmakli
I anđele što su dodali mi ruku
tajne bića mi dotakli
Pamtim sve vjetrovite noći
I prizore koje je rumena zora dotakla
Dane kad stekla sam čarobne moći
I sagradila svoje kule od stakla
Dječje osmijehe što brzo su izrasli
u ozbiljna poznata lica
crvene makove koji su ugasli
u sutonu sa krikom ptica
moj je život isprekidana priča
maglenog početka i neizvjesnog kraja
kao ogrlica puna djelića
koju sjena mi uzaludno spaja
NEDOREČENA PJESMA
U meni nedorečena pjesma
tu se anđeli skrivaju
na izvoru stoji česma
iz koje se stihovi prelivaju
sjaje na suncu snovi
vjetar crta od slova staze
ruže opojne mirise šire
vile tiho me obilaze
lovim šarene leptire
zvijezde trepere
na kraj neba lete
Ili su to moje čežnje
što na rub mi srca slete
ponad mene duga
šarena... puna boja
mašta kao stara druga
nižem stihove bez broja
nedorečena pjesma sjaji
želi da uzmem je pod svoju
ma samo ti u meni traji
ja sačekat ću minutu tvoju
da ispleteš zlatne niti
kad zatvorim oči
sama ćeš se sliti
u široko srce rijeke
Sretan rođendan zvirko72!
bglavac
irida
