vajran 12.07.19..
Sretan rođendan vajran!
Svi moji sni
Ja samo zatvorim oči
I u bojama boje duge
Moj je svijet sna
U mojem snu
Plešem sa tobom
Valcer života
U mojem snu
Svi su snovi
Zapisani za tebe
I svaki moj ples je tvoj
Ja samo zatvorim oči
I moj je život
San sa tobom
Posljednji zid sna
Mojim danima sretnim
Koliko li dana nedostaje?
Tvojoj ljepoti koliko osmjeha treba?
U čarobnim jutrima
Dogorjele su mnoge noćne vatre.
Ma tko više broji...
Sva blještava si i slana
Od kupanja noćnih,
Dugih plesova po valovima
Koji još pjevaju oko tebe.
Tvoje oči kao da sanjaju daljine.
Jedan jako poseban dan...
Tko više broji uvale koje nas grle
Dok pogledima slijedimo priče
Sačinjene od jasnih voda
I čarobnih snova
Koji su sa one strane nas.
Snovi iznad svega...
Sa one strane svijeta
Kojeg smo vidjeli u jasnoći zore,
Utkane u mirise stijena,
One iste koje su nam bile mjera
Za vrijeme, tišinu i plavetnilo.
Slušamo more...
Misli uranjaju u vrijeme
Koje sve razdvaja
I povezuje sa nejasnim.
Negdje između dana i noći
U izmaglici se uzdasi razbijaju u vjetru.
Tvoje slatke suze u moru...
Kada uzburkani vali razbiju
Posljednji zid sna,
Tamo si gdje mir je i trčiš po pijesku.
Tražiš među algama izbačenim od struja
Na obali tvoje blago dano ti od neba.
Jedna zelena zraka zvjezdana...
Nisam te noćas nalazio
u svojim snovima
Tražio sam te noćas
U svojim snovima
I nisam te našao.
Tražio sam te
Između sjenki sjećanja
I među potisnutim mislima
Ali nisam te našao.
Tražio sam te kako bi
Svoju bol podijelio,
Kako bi u sebi
Osmjeh tobom stvorio.
Tražio sam te
Ali nisam te našao.
Tražio sam to tvoje lice,
Meni tako lijepo,
Kako bi tobom probudio
Zadovoljstvo u sebi.
Tražio sam tu tvoju ruku.
Htio sam s tobom
Susresti svoje strahove.
Tražio sam boju
U tvojim očima
Kako bih osjetio
milovanje tvog pogleda.
Uzaludna je bila
Moja želja za tobom,
Kao što je uzaludno
bilo i moje traženje.
Tražio sam te
Noćas u snovima
Dok su mi suze
Zamagljivale pogled.
Zaboravljeni dio mene primio me čvrsto
I odvojenog me drži od zlatnih leptira.
Valjda postoji netko na ovome svijetu,
Neko dijete možda ili netko drugi,
Da vidim od njega kako živjeti njihov lepršavi život.
Ako takav igdje postoji naći ću ga,
Kada se prisjetim zaboravljenog osloboditi ću se,
I otići sa njima, leptirima zlatnim.
Učiniti ću nešto, desiti će se sigurno.
Već znam da nikada neću ostarjeti i pripovijedati
Bajke pod starim hrastom osamljenim ljudima
Željnima života, Boga, sebe i svega.
Znam da neću bez razloga gledati zoru
I urlati u gluhu noć tražeći još jednog Boga.
Živjeti ću do posljednje suze pale sa obraza anđela
Koji je proplakao zbog mene i ni dana preko toga.
Zlatni leptiri me mogu shvatiti i nitko više
I zato proživjeti ću život sa njima.