tackica 
19. 02. 1963.
Sretan rođendan tackica!
Točkica
Nemajući više kuda
sakrih se u sliku,
tu ostadoh mnogo godina
samo točkica neprimjetna...
Riječi i razgovora zamke,
iz lažljivih uglova usana,
slušala sam preplašena
i slika je bila nemoćna...
Slika je postala čovjek
lica namrštena,
a okvir
laž izmišljena...
Nemajući više kuda
iziđoh iz slike okvira
i postadoh točkica svemira,
lutajuća trunka slobodna...
Kako si mi danas...
Kako si mi danas
je li ti jutro dotaklo sanje
omamljen sjediš u tišini
ima li te više ili manje
u toj jutarnjoj modrini
povrijedili te ljudi
rane u duši skrivaš
jesi li sanjar ludi
u samoći doma nesretan snivaš
gledaš li niz cestu
maštajuć o slobodi
stojiš tu na mjestu
ne znajuć kud dan te vodi
kako si mi danas
stežu li te okovi straha
ili si dotakao noćas zvijezdu
što ostavila te bez daha
šumori li u tebi more
zovu te plave dubine
ili na obali stojiš
sa srcem punim topline
putovanja sanjaš
I predjele daleke
njišu se na vjetru breze
korake u lišću
ostavio si meke
kako si mi danas
plamičak ljubavi
zapalio si kao svijeću
da osvijetliš svoje staze
kad se sjenke prošlosti sreću
noge ti tragom anđela gaze
kako si mi danas
osjećaš li toplinu jutra
živiš li za danas
Ili za bolje sutra
Pjesnikinja
Drvena pesma
Snio sam nocas nikad prezaljenu stvar
mog drvenog konjica
kanap i zvuk tockica, vrbice zvon
za mnom verni Sanco moj
u pohodu na Nespokoj
Snio sam jos i svoju prvu tamburu
kako ko nocna dama
iz juznog Amsterdama
iz izloga mene klinca zavodi
na smrtne grehe navodi
'Di je to drvo raslo
od kog je tesana
da l' se pod njime
neko nekada ljubio
Otkud u njemu izvor
svih mojih pesama
da l' je to znao
onaj ko ga je dubio
'Di je to drvo raslo
vrh kojih bregova
da l' nas je ista
kisa mladjane zalila
Ko mu je grane kres'o
mati ga njegova
cija je ruka lisca
s jeseni palila, da znam
Snio sam onda krevet, sav u cipkama
obesnu igru vatre, sklopljene salukatre
na uzglavlju ruza u intarziji
pod kojom smo se mazili
Snio sam sanduk, crni, srebrom okovan
novembar, izmaglica i kvartet dragih lica
maleni cun nasred luke pokisle
da me u vecnost otisne
'Di je to drvo raslo
spram kojih vetrova
da l' je pod njime
neko za nekim zalio
Sto ga je grom obis'o
mati ga Petrova
ko je u sake pljun'o
pa ga strovalio
Jedina moja mila, sto si me budila
bio sam tako blizu nalicja vremena
taji se jedno drvo u mojim grudima
gde li ce nesto nici iz toga semena
da znam
http://www.cafe.ba/tekstovi/4479_Djordje-Balasevic-Drvena-pesma.html
Nezadovoljna Bubamara
Zelena trava,
Zeleno more,
Zeleni grašak,
Zelene gore !
Najljepša na svijetu je
zelena boja,
A sada je, eto,
postala i moja.
Oho,
postala sam zelena,
a to je najvažnije !
Hoho !
Kad me opet ugleda skakavac,
od čuda će premašiti
svoj posljednji rekord u skakanju !
Ne dam svoje točkice
za zelenu boju,
Haljina mi crvena
posebna u kroju.
Djeca mi se raduju,
Točkice mi broje,
Dobro reče skakavac :
"Hopla ! Svakom nek je svoje."
Može li puž postati ptica,
Pijetao vuk,
a gavran lisica ?
Pliva li kokoš,
A prase svira
Da pjesma žabe u srce dira ?
Možeš li zamisliti sliku gluplju
Od srne što čuči ko ćuk u duplju
Ili lava što travu pase,
Ili cvrčka što goni prase ?
Sve što se u prirodi zbiva
Skladnu neku namjenu ima !
3530822107858759698/
Balada Olovke srca rumena
Od pravopisa do potresa
samo je Crtica tanana.
Tek nijansa u boji glasa
Lektora...Tek titraj u
otkucaju bila Pjesnika.
I, evo, ona treperi!
Treperi Crtica tanana
nemuštom čežnjom Pjesnika,
pa se i sama zanese
i prhne u krilo Zarezu!
Prene se Gramatika uredna:
"što mi to radi Pravopis...
Pletenice mi raspliće,
golicaju me Zarezi,
- što im je, što im je?"
- razbarušena je, smije se!
Mislene Imenice sretne su!
Plešu vremenima željenim...
Zamjenice se vrpolje- tijesna im
Imena Vlastita.
Upitnici su spokojni.
Miluju Točkice sanjive
- one pjevuše umilno...
Uskličnik vitonog
i- ukrao Zarezu Crticu...
Ljubi je, ljubi kliktavo!
- Gle, urnebesne romantike!
Strasna romansa
Pravopisa i Gramatike!
...
Ruka Lektora razmišlja:
" Treba li Crticu vratiti
u ime Sklada i Reda?..."
- Ne!- kaže Olovka rumena.
" To tekst je Amatera samo,
idemo i mi tamo!"- pa s Lektorom
zbunjenim u igru ovu uroni...
Vrtuljak radosti krene u zalet,
protrese planet...protrese planet.
- Kao da nije četvrtak...
- Baš kao da nije četvrtak!
Sretan rođendan tackica!
bglavac
irida
edin.kecanovic
