Sara 09.05.1945.

Sretan rođendan Sara!

Vrtlarica 

Živjela je nekako ispod sebe u tihom vremenskom zaleđu.

I zaboravila je pjevati , ona koja je iznad svega voljela pjesmu.

Nastojala je samo da ima sretno vrijeme, a imala je teško .

Nije se sjećala trenutka ni mjesta, kada, gdje i tko joj je pokrao riječi
no nikad nije prestala tražiti ih.

Snažila se gledajući i prateći rast cvijeća i trava i slušajući tihi prelet ptica ponad nje.

Da osjeti tu potpunu tišinu ,
remetila ju je pokad kad nemoć koprcajući se u njoj .

Prihvatila je to kao neminovnost , još jedan nužan osjećaj u nizu postojanja.

Prošlo je proljeće… ljeto… i jesen u kojoj joj je bilo teško ispraćati latice , stapke, i travke i biti svjedok njihova umiranja do trenutka kad je sve prekrio plitki naor zemlje .

U dnu vrta tada je zablistala božikovina .

Grm zelenožutih listova obrubljenih bodljama koje su od nasrtaja ljudskih ruku skrivale okrugle bobice .

Procvale su usred zime krvavocrvene i podastrle se vrtlaričinim očima, iskreći se novim, živim sjajem.

Strese se cijelim tijelom i nanovo se zakoprca ona nemoć u njoj pa se umiri.

Nad njom preleti ptica, uzbiba se zrak pod široko razmaknutim krilima koja su se snažnije micala no što je uobičajeno.

Letom je pisala: Budi strpljiva, još malo i vratit ću ti riječi.

Netko ih je pronašao i čuvao za tebe .

Sad su zlodusi daleko od crvenog , i od tebe, puno daleko...

http://www.ocaravanje.com/
vrtlarica/#content

Pismo

Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:
najprije ti čitava i meni okrenuta licem
na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči
jer ti se stidiš i poželim da te čuvam
kad padne veče, daleko od stvari,
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.

Zvonimir Golob

Reci mi Bože

Reci mi, Bože jesam li kamen
ili sam plamen.
Jesam li suza ili sam rijeka,
ili sam možda oaza neka?
Jesam li blato, trn ili ruža
što miris pruža?
Jesam li, Bože, stablo suho,
Jesam li biće ili samo drvo?
Reci, mi Bože, kuda ću poći?
Ovdje su tamne i duge noći.
Jesam li suza, ponor ili rijeka?
Ne, ja sam biće koje Te čeka.

Indijanska, autor nepoznat

U mojoj caroliji snova...

Gdje snovi obitavaju danonocno...
Bez sklapanja oka budna u snu...
Nocas zamisljala sam sliku tvoju...
Okvir pojave, sitnice okom neprimjetne...
Meni uocljive, dragocjene...
Bez straha stvorila sam vedru...
Bijelu sliku osmijeha vedrog....
Ociju sto osvjetljuju puteve svakodnevne...
Upijajuci sekunde pokreta svakog...
Cijeneci zivotne radosti,blagosti...
Dusevne dragosti...
Dosla sam do pokreta ruku sirokog...
Tijela opustena koraka koji je gotovo usporen...
Misleci usporen ...Izgubila sam sliku...
Jer san je bio jaci i povukao me u sebe....

isecret1983

IZMEĐU DVA KRIKA

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim.

Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude,
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret.

Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.

Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih.

Enes Kišević

Desi se

Desi se da drugi nađe
u dnu nas i dijelić sebe.
Tada smo ko dvije lađe
pristale uz isti greben.

Isti val nas tuče, moči.
Oči mrači ista tuga.
Istim ćemo vjetrom poći
- ko dva druga...

Vlatko Pavletić

NEKOGA MORAŠ VOLJETI

Nekoga moraš voljeti,
makar i trave, rijeku, stablo ili kamen,
nekome moraš ruku nasloniti na rame
da se gladna nasiti blizine,
nekome moraš, moraš,
to je kao kruh, kao gutljaj vode,
moraš dati svoje bijele oblake,
svoje smjele ptice snova,
svoje plahe ptice nemoći
- negdje mora biti za njih
gnijezdo spokojstva i nježnosti -
nekoga moraš voljeti,
makar i travu, rijeku, stablo ili kamen -
jer stabla i trave znadu za samoću
- kad koraci svagda odu dalje
premda se trenutak zaustave -
jer rijeka zna za tugu
- samo da se nagne nad svoju dubinu -
jer kamen pozna bol
- koliko je već teških nogu
išlo preko njegovoga nijemog srca -
nekoga moraš voljeti,
nekoga moraš voljeti,
s nekim moraš ukorak,
istim tragom -
ah, trave, rijeka, kamen, stablo,
šutljiva pratnja osamljenika i čudaka,
velika, dobra bića
što progovore
samo kad zašute ljudi.

Ivan Minatti

 

Ako

 

Ako možeš ostati miran kada na tvome putu
svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe;
Ako sačuvaš povjerenje kada svi ostali sumnjaju;
Ako možeš čekati a da se ne umoriš čekajući;
Ako ne lažeš kada čuješ laž,
Ako ne mrziš kada tebe mrze,
I ako se ne praviš suviše dobar,
niti govoriš suviše mudro;
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš, i misli ti ostaju uvijek čiste;
Ako znaš prihvatiti, i pobjedu i poraz;
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u djeliće razbijaju tvoj cilj,
I miran se sagneš da pokupiš ostatke;
Ako možeš sakupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I izgubiti, i početi ponovo ispočetka;
Ako možeš prisiliti svoje srce, živce
i svoje mišiće da služe tvojim ciljevima,
i kada su malaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Osim Volje koja ti govori: "Drži se dobro";
Ako možeš hodati s kraljevima i ne izgubiti ljudskost;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu povrijediti;
Ako svaki čovjek znači nešto za tebe,
ali ni jedan suviše;
Ako znaš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i svo njeno blago,
Jer Biti ćeš Čovjek,

Rudyar

Himna životu

Život je ljepota - divi joj se!

Život je prilika - iskoristi je!

Život je san - pretvori ga u stvarnost!

Život je izazov - suoči se s njime!

Život je obveza - ispuni je!

Život je igra - odigraj je!

Život je dragocjen - pazi na nj!

Život je bogatstvo - sačuvaj ga!

Život je tajna - spoznaj je!

Život je ljubav - uživaj u njoj!

Život je borba - prihvati je!

Život je obećanje - ispuni ga!

Život je tuga - prevladaj je!

Život je himna - zapjevaj je!

Život je tragedija - uhvati se u koštac s njom!

Život je avantura - riskiraj!

Život je sreća - zasluži je!

Život je život - ne daj ga!


Bl. Majka Terezija

Nađi vremena

 

Nađi vremena za ljubav

Nađi vremena za razmišljanje -
To je izvor snage.

Nađi vremena za molitvu -
To je najveća snaga na zemlji.

Nađi vremena za smijeh -
To je melodija duše..

Nađi vremena za ljubav -
To je tajna vječne mladosti.

Nađi vremena za darivanje -
Dan je prekratak da bi bio sebičan.

Nađi vremena a čitanje -
To je vrelo mudrosti.

Nađi vremena za prijateljstvo -
To je put ka sreći.

Nađi vremena za rad -
To je cijena uspjeha.

Nađi vremena za milosrđe -
To je ključ za nebo.

Majka Terezija

 

TI DOĐI

Ti dođi k meni u proljeće,
Sa cvijetom budi,
Ljepotom cvati kao cvijeće,
Misao mi probudi. . .

Ti zatim dođi k meni ljeti,
Sa klasjem putuj,
Žetvenom pjesmom,što poljem leti,
Misao mi obraduj. . .

Ti dođi jesenas zlatnom šumom,
Zvijezdu slijedi,
U dalek kraj sa borovim šumom
Misao mi povedi. . .

Ti dođi k meni zimus zrakom,
Sa suncem budi,
I punom sjaja divnom bajkom
Misao mi probudi. . .

Prođi na koncu mojom humkom,
Sa cvijetom hodi,
Tu vitki javor milom rukom
Darežljivo posadi . . .

Ti dođi!

Janka Kupala

SVA SU MOJA PROLJEĆA U MENI

Kada voliš, svijet ti je na dlanu
i daljine na plovidbu zovu
i sve riječi u jednu riječ stanu
u snovima slutiš ljubav novu.

Kada voliš, vode mirno teku
i nebo je kao suza čisto,
stare rane više nas ne peku
i dana za danom ništa nije isto.

I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.

Sva su moja proljeća u meni
i kad dođu duge hladne kiše
i kada prvo lišće zarumeni
ja te volim svakog trena više.

Sva su moja proljeća u meni
kad se zima svome bliži kraju
i kada prva grana zazeleni
sva su moja proljeća u meni.

Kada voliš, sjajnije su oči,
toplije su, vrelije su usne,
putnik nađe put u svakoj noći
sretan kao dijete koje usne.

I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.

Sva su moja proljeća u meni

Željko Sabol

 

Sretan rođendan Sara!