readykul 29.08.19..

Sretan rođendan readykul!

 šaljem te na put...

AKRAP

i kao da i ova jadnost teče u krug

i kao da nas dere

kao tiha voda brijege

ljudi nestaju

na njihova pitanja nitko nije odgovorio

i na rame Boga,tek se poneki
naslonio..i zaspao..zauvijek.

I kako Duši reći..ovo je kraj..

sad zaspi i snivaj dok nestajemo..

snivaj ,ovaj put ja tebe tješim..

ne lažem te svjetlosti..samo
prešućujem

ovaj mir...snivaj...čeka te dug put...

šaljem te bijelu, iskrenu, i veselu..šaljem te na put..

ne brini...drugačiju te ne bih ni predao Rukama koje mi te dadoše

snivaj...šaljem te na put....

 

ljudi iza zidina

AKRAP

Ne preostaje drugo ništa,

ne vidim lica,osjećam samo energiju
koja mi guši gušu

i svak zarobljen u svojim zidinama..nit
se vidimo nit se čujemo niti želimo...

čovjek mi pruža ruku,ja ne
želim..okrećem glavu..nekada sam imao podsmjeh za takve
situacije..danas nemam ni to.

Žena se žali,njena curica bi išla na
more..cijeli razred se već veseli..ona čeka od svoje majke
znak..-novac..-samo sam rekao...razumjet će kad
poraste....naplatio sam joj punu cijenu za popravak bojlera,ugradnja kuhinjske česme..promjena sifona od umivaonika..ravno sto eura...doviđenja...

rođak je krstio dijete..nisam
otišao..pet kilometara od mene žive...kad me pitao zašto nisam
došao...jednostavno sam odgovorio:bio sam depresivan,pilo mi se..a i
švabac je donio dobre vutre od okupatora..otada više ne
pričamo....

jutrima već ne želim na posao..odem
oko 11...

vratim se oko 3..i nazovem prijatelja
koji najviše šuti..odemo kockati..pa se napijemo..pa u park da
zapalimo..pa opet u kafanu..pa opet u park..pa u kafanu..pa u park i
u parku ostanem..srušen..slomljen...

ne mogu pisati ne mogu čitati..ne mogu
slušati..ne mogu gledati..ne mogu spavati..ne mogu maštati..ne mogu
se ni zavarati..ne mogu dosegnuti svijest,isplivati iz apsurda
blata..ne mogu se osloniti na misao..onu koja me uvijek
izvlačila....ne mogu...ne želim...

ne preostaje drugo ništa

ne vidim lica,osjećam samo energiju
koja mi guši gušu....

osjećam nesigurnost u svome koraku

začuđenost u svom pogledu

zvukovi mi smetaju..sve krešti...

geldam svoje ruke-prste..promatram crte
na dlanovima..uspoređujem......

 

ja bi se možda i prepustio..al bojim se

AKRAP

kako se staje u životu

kako ubrzava

kakav je osjećaj..kad se kaže..ah sad je sve u redu

ja bi se možda i prepustio

al bojim se da svemir,ne miluje pojedinačno

ja bi se možda i prepustio

al bojim se,da bi zgrčen plutao..

što tražim u sebi a da izvan mene nema

što je tako vrijedno,da zbog toga u magli lutam

kako da me vođe razuvjere..i učine budnim

a da me ponovno ne uvjere..i uspavaju...

zar se nekome moraju ruke pružiti

zar se nekome mora poljubac pokloniti

zar se nekome mora lijepa riječ udijeliti

zar se nekome mora proći prstima kroz kosu...osjetiti i reći..volim te

što tražim u sebi a da izvan mene nema

što je tako vrijedno,da zbog toga u magli lutam

 

ispružene ruke


AKRAP

zar je tako teško duhu biti duh

a tijelu biti tijelo

a umu biti

um.

glas:da teško je ,i preteško..kada duh tijelom luta

a tijelo kao klada na vodi

pluta

a um pošao niz

drum..

tada je teško..preteško.

a kada sklada bude na vidiku

tada će se vidjeti samo ispružene ruke.....

Sretan rođendan readykul!