Draga si mi kada šutiš jer si kao odsutna
i čuješ me izdaleka, i glas te moj ne dira.
Tada mi se pričinja da su ti oči iščezle
i kao da je poljubac zatvorio tvoja usta.

Buduć je sve na svijetu prepuno moje duše,
ti izranjaš iz svega, prepuna duše moje.
Ti leptirice sna, nalik si mojoj duši,
a jednako si nalik riječi što tugu znači.

Draga si mi kad šutiš i kad si kao odsutna.
Tad kao da se tužiš, leptririce što gučeš.
I čuješ me izdaleka i glas te moj ne doseže.
Pusti me ovako, da šutim šutnjom tvojom.

Pusti me da ti govorim također tvojom šutnjom,
svijetlom kao svjetiljka, priprostom kao prsten.
Ti si mi poput noći, stišana i ozvjezdana.
Šutnja ti je od zvijezde, daleka i bezazlena.

Draga si mi kad šutiš jer si kao odsutna.
Daleka i tužna, kao da mrtva snivaš.
No tada jedna riječ, jedan osmijeh je dosta
da opet budem radostan, radostan što si živa.

PNeruda