majena
22.05.1985.
Sretan rođendan majena
Profil autora: majena
Šta god bih o sebi napisala, bilo bi slično tome kao i da sam druge ljude opisala...sve je jedno i jedno je sve... Pokreće me šarolika, univerzalna, bezimena Ljubav, a ljubav i znanje je ono što se širi na stranicama Magicusa...zato i jesam član ovog prelijepog portala. :-))
Kada bi znao
Kada bi znao
Kada bi znao, koliko te sanjam,
prisustvo tvoje u srcu osjećam, mislima dozivam,
umom dodirujem, rječima prizivam,
djelima iskazujem, dušom potražujem;
Tada bi već bio tu...
Kada bi znao, što sve zajedno možemo postići,
što želimo učiniti, na kojim mjestima smo bili i na koja ćemo tek otići,
da smo ravnopravni u svemu, stoga se ne pokušavamo uzdići,
dok smo zajedno, ne moramo se više tražiti niti se trebamo sustići;
Tada bi sigurno bio tu...
Kada bi znao, koliko se volimo,
uživamo u svemu i stalno se smijemo,
uvijek dajemo sve od sebe, pa ponekad i više od onoga što mislimo da imamo,
zaboravljamo loše stvari, nježno se dodirujemo;
Tada bi volio biti tu...
Kada bi znao, da ovo nije početak ni kraj,
da su nam duše odavno isprepletene, a dijete nam je najveći ovozemaljski događaj,
i nema ograničenja, samo ljubav je dovoljna,
jer jedino tada je tvoja duša i moja, u potpunosti zadovoljna;
Tada bi zauvijek bio tu...
Da ti dam par stihova
Ne smatram se pjesnikom, piscem,umjetnikom,
Jer ne pišem često i ne oslikavam osjećaje svoje
Ali ima dana kada sve što mislim da posjedujem na ovom svijetu
Želim da postane tvoje...
Život i sudbina, dva pojma istovremeno slična i odvojena
Poručuju mi da ne postoje garancije
Kako za nikoga, tako ni za nas dvoje
Ali opet da li znaš kome pripada srce moje?
I sada dok pišem stihove još jedne u nizu ljubavnih pjesama
Baš me zanima dal ima išta vrijednije od ljubavi same
Jer kontrasti koji se prožimaju kroz tebe i mene, kaotični odrazi svijetla i tame
Spajaju se u toj ljubavi između nas i onoga što nas tek čeka.
Dok imamo nju i "svijetlo na kraju tunela"
Ništa nas razdvojiti neće, a čak i da se to dogodi uvijek će postojati ono
Da ono, mjesto u kojem smo oduvijek i bili zajedno
Gdje ti već imaš sve što je moje, i ja već imam sve što je tvoje...
Sakrij me...
...Sakrij me od svijeta kao što me skrivaš od sebe...
...Sakrij me od ljudi i od ovih prikaza što lete..
...Sakrij me svom svijetu, jer u moj si došao ti...
...Ne traži da ti pričam priče, uživaj samnom u iskrenoj tišini..
...Ne traži da stalno budem sretna, jer to je vještina koja se rijetko sreće...
...Ne traži da mijenjam svoj pogled, jer moje oči će uvijek biti tužne i dječje...
...Samo me voli, takvu kakva jesam...
...Samo me ponekad zagrli i riječima utješi...
...Samo me svojom tugom dotakni, i očima se nasmiješi...
Nećeš umrijeti...
Nećeš umrijeti, ako nisi ni živio...
A ako si možda i uspio živjeti, doživjeti, nešto stvoriti pa to isto i razbiti,
ljubiti i mrziti, plačući se smijati...
Šta je onda jedna smrt za tebe?
I da na kraj svijeta odem, mir našla ne bih
I da na kraj svijeta odem, mir našla ne bih
Jer unutarnji kaos kojeg nosim u sebi, nadjačava svaku moju intenciju za smirenjem..
Ne pomažu ni meditacije, tišine, dugotrajno spavanje, jer moja polusvjesna stanja ove već odavno narušene stvarnosti, dotiču me se previše
Valjda je to tako, ta prokleta hipersenzibilnost koju imaš, daje ti osjećaj da nosiš cijeli ovaj svijet u sebi..
Žrtva sam vlastite psihe, inteligencije, nekonstruktivno usmjerene energije
Osoba prevelikih želja, s malo strpljenja, ali puno ljubavi
Upravo je i ljubav ono što mi može pomoći, što me na bolje može izmijeniti
I samo zbog nje, lutam ovim svijetom
Pa je pronalazim u svakome…na svakakve načine, kroz različite priče pune drame, smijeha, uspona, padova….jeftinih tragikomedija…
I sada znam, neću nikada dostići onaj famozni zen, nirvanu, nazovite to kako hoćete
Nisam takva, i niti mogu to biti
Ja sam ona koja je uvijek tu, koja će pomoći svima, pa čak i ljudima s lošim namjerama
Ja sam ona koja vidi dobrotu i ljubav u svim ljudima,
Kako bi bilo lijepo da čovjek kroz svoje idealiziranje, može ostvarivati svoje snove
Ne, nisam ja luda, ako to mislite, ovo je samo obična introspekcija i ništa više
Osim toga, zašto vi uopće mislite da ste normalni?
Ali opet, pokušala bih ponekad, kako se kaže “stati na loptu”
Ne raditi ništa, biti samo promatrač bez aktivne uloge…
No opet bih došla na isto
I da na kraj svijeta odem, mir našla ne bih…….
Možda bi mogao...
Mogu pronaći znanje u knjigama i sreću u trenucima,
Mogu se odvojiti od sebe i onog unutarnjeg ludila,
Al ne mogu ti objasniti svjesnost misli i njihovu moć.
Misli idu gore-dolje, okolo naokolo, posvuda su.
Dolaze do mene i tvoje, njihove, vaše, svačije.
Ponekad su tužne, vesele, zanimljive, nadasve drugačije.
No kada uvidiš čije su čije,
separiraš ih, odvojiš, seciraš,
i točno znaš što je istina, a što nije.
Zato laganje ne može trajati dugo,
iluzije se gube, blijede, nestaju
Vrijeme prođe i maske počinju da padaju.
Možda bi se mogao sjetiti toga,
idući puta kada mi nešto sakriješ ili slažeš.
Mogao bi biti čovjek pa da mi u lice istinu kažeš.
Nisam ja ni bolja, al ni lošija od tebe.
Mada to nije ni bitno, jer i mi smo ti koji smo nebitni.
Puno veće stvari će nam se dogoditi, kada budemo barem prividno bili slobodni.
majena | 13.08.2008 16:48h
Sretan rođendan majena
bglavac
irida
