www.magicus.info 28.02.2008.

Sretan rođendan magicus!

Dragi magicusi

Hvala što ste magicusi!

Hvala što ste na magicusu!

Razbijte mrak!

Upalite svjetlo!

 

Letite visoko!

Prodrite duboko!

Budite uvijek, dostojni svog imena!

Živjeli magicus i magicusi!

　

Mag

 

(Andrej Beli)

 

 

Strpljiv je mag, što šare zvijezda

i tajnu broja primio je.

Ti gledaš, pada mračni bezdan

na žarke, teške oči tvoje.

 

Godine lete...I kao sante

planete prazni vali gone.

Vremena, prostori...Tvoj san

te diže nad pustoš vasione.

 

Zrak je prašnjav. Nigdje kapi.

No, pored tvojih, plamte oči

odane sove...pogled zjapi

u rasuti dijamant noći.

 

Sjećaš se, privukla te zvijezda,

i ti, kroz kaos, kroz dubine,

saže se, dok je stenjo bezdan,

ti stajaše u velu tmine.

 

Za životnim si pragom svijetu

zborio glasno tajnu kobi.

I boru, tugom zlom prožetu,

strog izraz tvojih usta dobi.

 

Lebdi, o ti što kroz sva doba

mračni svijet gledaš, taj ples vječni,

i nek te kao plašt iz groba

odjene svetski kaos mlječni.

 

Tvoj put je staza luciferska

ne put ka mirnom nekom kraju.

O, priviđenje blijedo, nestaj

u mahnitome kovitlaju!

 

Ti znaš da udes što se kroji,

i svijet i vrijeme u ovom letu,

prazni su ples iz snova tvojih,

no ti si - sam- u tom svijetu.

 

I ništa baš da zagrije te

u snu tvom, što od tebe sinu...

Dok jure vrijeme i planete

kroz tvoju nesrećnu dubini.

 

 

 

ALKEMIČAR

 

(irida)

 

Alkemičar sam i

mag.

Tražim zagubljenu formulu,

a čini se da

krug stvaranja

je zatvoren.

U ovom starom svijetu

hipnotički ponavljam radnje,

računajući

da usud slučaja

možda, svrati

neoprezan,

možda

u trunju

njegove odjeće

otkrijem

makar blijedi

trag.

 

 

JA TO NAZIVAM PJESMOM

 

(Vlado Gotovac)

 

Ne znam draga da li je naš svijet počeo propadati

na nebu ili na zemlji

Ne znam šta je bilo jače

svijet u kome smo živjeli

ili svijet koji smo stvorili ljubeći se

I da li su bili zajedno i da li su bili jedno

Pružajući drugima sve riječi koje smo rekli jedno drugom

Ne razmišljajući šta se sa svijetom tada zbiva

Mijenjali smo sve što ljubav može mijenjati

Ja sam to nazivao pjesmom

A zemlja je u nas sve više ulazila kao pijesak u vrt

kao jesen u vidik

I ne znam šta je bilo slabije u našem svijetu

naše tijelo ili naš zanos

Samo znam da je sve opet isto

Kao prije svega što smo učinili i što smo izgubili

To je taj svijet što je opet između nas

rođen iz naše pustoši

Dok mi svako na svojoj strani promijenjeni vremenom

Nosimo svoj plod što ja nazivam pjesmom

 

 

SJEĆANJE SE UČI BESMRTNOSTI

 

(Vlado Gotovac)

 

I.

Dugo si patio, dugo se čula samo oluja.

Nad Topanom još lebdi

Bijeli trag duše, hladna kovrdža...

Nikad dovoljno visokog spasa

Za mjesečara.

II.

Zatvori su šupljine pune brujanja,

Što odjekuje u tvom jeziku.

Bogumilske vječnosti prah –

Zaboravljena starost u novom rječniku;

Mjesečina i neoprezno lutanje histerika.

Duga patnja najbolje razumije

Zašto ljepota zamjenjuje kraj.

Riječi koje je njihala unutarnja visina

Na trenutak postaju tvoja besmrtnost.

 

Pjesma

 

(Novalis)

 

Jednom, kad brojke i znamenja

ne budu ključ za sva stvorenja,

kad svak što pjeva, ljubi, sanja

imao bude više znanja

od svakojega učenjaka,

kad svijet iz dubokoga mraka

počne ko' stvarni svijet da hodi

prema životu i slobodi,

kad svjetlost se sa sjenkom spari

u pravu jasnost sviju stvari,

kada se uvidi da vječna

zbivanja svjetska ne-izrečna

u bajci i u pjesmi leže, -

odmah će da se tad razbježe

samo od jedne riječi tajne

prilike mrske i očajne.

 

 

Molitva

 

(Rabidranath Tagore)

 

 

Tamo gdje je misao bez straha i glava se drži uspravno

Gdje je znanje besplatno

Gdje svijet još nije polomljen u komade

Tijesnim poznatim zidovima

Tamo gdje riječi izlaze iz dubine istine

Gdje neumorna težnja pruža svoje ruke prema savršenstvu

Gdje bistra struja razuma još nije izgubila put

U turobnoj pustinji mrtvih navika

Tamo gdje je um vođen tvojom rukom

U uvijek rastuću misao i akciju

U tom slobodnom raju, moj Oče,

Probudi moju zemlju

 

 

 

Život je san

 

( Pedro Calderón de la Barca)

 

Tamo, gdje je sunce, postoji život

a tu su život i san jedno

ako me život ičemu naučio

čovjek samo sanja svoj život

sve dok i životu ne dođe kraj

kralj sanja da je kralj

u svojoj kraljevskoj obmani

sanja –da zapovijedi daje, da vlada

a sve hvale što ih dobiva

tek su vjetar i lišće

i prašina na putu

koje tek smrt odnese u smrtnom dahu.

 

U čemu je onda privlačnost vladanja

kad sve nestane i zaborav odnese

neki drugi san, što zove se smrt?

 

A bogataš sanja bogatstva i strahuje

strahovima koje bogatstvo rađa

siromah sanja o svojim malim potrebama

o svojim žalostima, svojim suzama

sanja, da napreduje s godinama

sanja da se bori, sanja da odustaje

sanja da neprijatelje pobjeđuje

Ljudi cijelog svijeta, vidim, sanjaju

da jednom budu ono što nisu

a nitko drugi ne zna njihov san

I ja sam za san se držim

sanjam da sam okovima sputan

a jednom sanjah da današnja bol

sretna je bol starosti, odrastanja

 

Što je život? Prazne bajke!

Što je život? Mahnitanje,

tek sjena stvari, obična vizija

od svega tek je malena korist

da cijeli je život tek obični san

a san su i sami snovi.

 

 

 

 Sretan rođendan magicus!