loramaca  11.06.19..

 

Pošto ne znamo kome se obratiti, Lori ili maci, evo jedna o maci…

 

 

MAČKA

 

 

U gradu nije vazno ime

u praznoj sobi, kaze prica

i u sred ljeta, u sred zime

ja vidim tuznoga mladica

 

 

On zivi sam i k'o zanesen

u svome svijetu od papira

a vani sunce, kisa, jesen

a vani vergl nesto svira

 

 

No jednog dana sum kraj vrata

to netko neznan uci zeli

u njegov zivot poput tata

da njegovu samocu dijeli

 

 

A vani zima, vani snjezi

i pored praga macka lezi

on pruza ruke k'o da sanja

a vani zora, svijetlost danja

 

 

No u tom casu, u tom trenu

pred sobom vidje nagu zenu

i on joj rece, budi moja

a ona kaze, ja sam tvoja

 

 

I sve sto ima mladic skupi

i stavi trgovcu na vagu

da prstenje od zlata kupi

i haljinu za svoju dragu

 

 

Da, zlato zeli, al' ne haje

za skromnu halju sto joj daje

i tuzni mladic svako vece

u novu kradju opet krece

 

 

Jer on je zeli, on je ljubi

i volio bi da je mazi

a zna da svoju ljubav gubi

bez darova i ruku praznih

 

 

I rijesi sada, jos ove noci

u zadnju kradju on ce poci

i u zoru se mladic vrati

da strasnim novcem ljubav plati

 

 

I donese joj dragi kamen

u svijetu najveci od sviju

u kom se kao jedan plamen

sve vatre ovog svijeta kriju

 

 

I vidje, zena ruke pruza

i ljubi kamen kao muza

i kao sto njega nikad nije

uz tijelo hladan kamen grije

 

 

I dok se njemu lice grci

u sobu udje mis i trci

i kao macka skoci zena

na plijen se baci istog trena

 

 

I stigne ga, a njeni zubi

vec traze meso koje pece

i zeni koju mladic ljubi

sa kuta usne krv potece

 

 

U strahu maldic oci sklopi

te strasne slike neka odu

on vidje ladju sto se topi

i svoju ljubav na tom brodu

 

 

A kada opet nadje snage

on digne vjedje, zene nema

i tada mjesto svoje drage

on vidje macku kako drijema

 

 

Kroz prozor udje svijetlost danja

on pruza ruke k'o da sanja

sad opet samo macku ima

a vani studen, snijeg i zima

 

 

Ibrica Jusić

 

 

Sretan Rođendan loramaca!