Simbolika ljubičice

Ljubičice su livadsko cvijeće koje stidljivo proviruje ispod snijega s prvim zrakama sunca. Vjerojatno zbog toga su u našoj kulturi ljubičice simbol skromnosti i tajne ljubavi.

Ali taj cvijet je i simbol hrabrosti, jer prvi ima hrabrosti suprotstaviti se hladnoći zime.

Prema mitologiji ljubičica toliko osvaja svojim mirisom i ljepotom da je i ružni Hefest pridobio naklonost Afrodite pomoću njih. Također Zeus, vrhovni Bog, je napunio livadu ljubičicama, kako bi utješio svoju ljubavnicu Io, koju je zbog Herine ljubomore morao pretvoriti u junicu.

Sam mit o nastanku ljubičice priča je o tragičnoj ljubavi. Prve ljubičice, prema tom mitu, su nastale iz krvi Atisa, kojeg je pogubila moćna božica Kibela.

Prema legendi ta božica se zaljubila u Atisa, prekrasnog mladića, te je kako bi obvezala na celibat, odabrala ga za svog svećenika. No, to nije pomoglo jer se Atis zaljubio u prelijepu kćer boga Sangarija. Kibela ga je kaznila smrću, a iz njegove krvi koja se prolila po zemlji nikli su cvjetovi. Svojom bojom podsjećali su na zgrušane kapljice krvi.

Ljubičice se spominju i u kršćanskoj ikonografiji. Tradicionalni su simbol Marijine poniznosti i boli zbog Isusove smrti. Također u kršćanstvu ljubičice simboliziraju snagu, otpornost i vječnost vjere. Iz tok se razloga na Cvjetnicu njima u nekim područjima kite grančice.

Ljubičice su omiljeno cvijeće Europljana kroz povijest, a posebno u Francuskoj. Napoleon je taj cvijet izabrao za svoj amblem.