flowerfield 19. 01. 1988.
Sretan rođendan flowerfield!
O šutljivko moja!
Pablo Neruda
Ko bijela pčela opita medom, zujiš u mojoj duši i zavijaš u laganim spiralama dima.
Ja sam očajnik, riječ sam bez odjeka, onaj što sve je izgubio i što je imao sve.
Posljednji vezu, u tebi škripi moja posljednja čežnja. Ti si posljednja ruža moga pustog polja.
O šutljivko moja!
Sklopi duboke oči, tamo se noć trza. Ah, razodijeni tijelo drhtava kipa.
Imaš duboke oči u kojima noć širi svoje cvjetne ruke i ružične skute.
Grudi ti naliče na dva bijela puža. Leptir sjene dođe da zaspi sred trbuha tvoga.
O šutljivko moja!
Evo samoće u kojoj nisi prisutna. Kiši. Vjetar morski tjera izgubljene galebove.
Mokrim ulicama bosonoga voda hoda.
Kao oboljelo, lišće se tuži na stablo.
Pčelo bijela, odsutna, još zujiš u mojoj duši. Oživljuješ u vremenu, šutljiva i krotka.
O šutljivko moja!
SANJAM POLJE
Ljubica Pecigoš
Sanjam polje, divno, cvjetno
a u polju vi.
Otac, majka, djed i baka
s vama moj sin.
Smijete se i sretni ste
zbog toga i ja
al' recite mi vidite li
što se sa mnom događa.
Dok ste bili ovdje sa mnom
nisam vidjela
da je i vas kroz život
tuga pratila.
Za vas prošlo
k meni došlo
to je sudbina
koju sada moram prihvatiti i ja.
Idem hrabro kroz taj život
ne mogu drugačije
dok ne dođem k vama gore
u to divno cvjetno polje.
DALJINE
Ubrao sam taj stručak vrijesa
Jesen je mrtva i daleka
Neću te sresti tu gdje jesam
Miriše vrijeme stručak vrijesa
I ti se sjeti da te čekam.
(Rastanak , Guillaume Apollinaire)
CVJETNA RAPSODIJA
Sad u meni cvjeta rapsodija,
rapsodija žutih gladiola.
Bukte zvuci cvjetnog podija -
valcer, tango, rock and roll viola.
Nosi me plesni vihor orhideja,
bagrem mirisima sad se glasi.
Jaglac i poneka kolumneja,
oleandar i juka što krasi.
Zumbul plavi, ljiljan bijeli,
vrtlog samo mirisa i boja.
Rasapu cvjetni livada cijelih,
crvena i roza, ružo moja!
Dalija bukti, pelargonija,
ivančica, šafran, kadifica.
Zvončić zvoni, blista begonija,
budi sanak sljez i potočnica.
Kamelija, badem, jorgovani.
Sunovrat gordi i sitna hoja.
Jutro zovu žuti tulipani,
mirta, božur, samo razljev boja.
Azaleja, vrijesak i ljubica
liju dugu bojama ciklame.
Različak, kaćun, gerber, papučica,
u rukama jedne nježne dame.
U meni se stere mirisima,
žitno polje s crven makovima.
Valcer plešem s amarilisima,
kroz aleje s žutim nevenima.
U meni raspjev, ta rapsodija.
Duša gori žarom cvjetnih boja.
Tišinom plâvi rosna harmonija.
Ružo bijela, ti ružo moja!
Moji ljudi su božji cvjetovi
Arsen Dedić
moji ljudi su božji cvjetovi oni prelijeću propali vrt to su ti tajni noćni letovi latice njine gola smrt
moji ljudi
poljsko cvijeće jednostavni nešto dječje
moji ljudi
iz sfere lijehe
čupaju moju slabost i grijehe
ja zaljubljen
neuspješan ja ih biram ter ih prešam
samo da su
blizu meni
herbarium
sasušeni
Sretan rođendan flowerfield!