dragoplecko 04.04.19..

 

Sretan rođendan
Drago Plečko!

 

 

STARI HRAST

 

U tami samoće,sad vidim Tvoje oči,
što tako vjerno raznose svijetlost
kroz mračne misli moje,
a pero drhti u ruci,
i čeka na priznanje izgubljena sina.
Jedina,priznanja stižu u zagrljaju samoće,
baš kao i suze,a gdje je suza tamo je i ljubav,
uvijek vijerna i nepotkupljiva,nevidljiva ali tako stvarna
da je možeš dodirnuti mislima
i dahom vatrenim u beskonačnosti samoće.
Priznajem,stihovima otkupljujem svoju krivicu,
(a krivica je moja tišina)
i slušam glasinu,
koja se bez prekida poput šušmiša
vija po ulici samotnog pjesnika.
Govore,da smo ja i Ti,
Jedina,
mašta,samo pero u tinti.
Ali Ti znaš,zar ne,
da smo ja i Ti posve stvarni,prepuni želja,snova i uspomena.
Jedina,sad prisluškujem šapat vjetra
u toploj dremovnoj ljetnoj noći...
Tiho je,strašno tiho bez Tebe,
a šapat vjetra postaje sve tiši i tako daleko,ubojno daleko,
kao da ga smrt doziva na svoj crni odar,
A tolike dane,mjesece i godine čekao sam da se pojavi,
da mi donese tvoj glas,
nježni,mekan,topao i čeznutljiv,
Ali sad je tako tiho,toliko tiho
da čujem krikove samoće
kako rastjeruju uspomene
u ovu toplu ljetnu noć,
Jedina,sad stojim u sjeni dostojanstvenog hrasta
i gledam u njegovu praznu pospanost,
kao da je sa Tvojim odlaskom otišla i njegova razigranost,
tih je poput vjetra.
Njegovi mili,zeleni,vječno budni,mladi listovi,
koji su znali nesputano i povjerljivo šaputati u Tvojoj blizini,
sada su posve tihi,posve mrtvi.
Sad drhtim u sjeni našeg hrasta,
i sa zebnjom gledam kako po tlu vuče svoje dostojanstveno,staro lice,
Njegove uspomene su tako žive,
kao i moje,
jednom,da,Jednom će uspomene,
koje nečujno žive,
Jednom će postati tako slabe,
tako ljudski slabe,
da će naći svoj mračni dom
kraj naših drvenih križeva.

©Walter William Safar

 

Ja sam svjetionik…
na moru života…

upisao: Zemlja

i, mada se čini da sam odvojen od svijeta,

ja sam povezan sa svime…

odmorište galebima umornim od leta…

dočekujem i ispraćam oseke i plime.

 

 

promatram zemlju, nebo i more,

ispraćam odlazeće, čekam one koji će doći

da im bjelinom obasjam zore,

a mračne pute osvijetlim u noći.

 

 

dom sam svih svjetskih Robinzona

što čeznu za zagrljajem mira, tišine, samoće,

uživaju u zvucima podmorskih zvona,

a duše im pjevaju… sotto voce.

 

 

Traži...samo traži....

ljubicica

Pronađi se u jutru...

Na svjetlu dana prepoznati ćeš tamu

Negdje duboko u sebi sakrivenu...

Traži u noći zvjezdu na nebu

Da bi pronašao svjetlost u sebi...

Na onom mjestu gdje misliš

Da ona nikada stigla nebi...

Traži se u cvijetu....

U bezbroj šarenih latica njegovih

Prepoznat ćeš boju svojih očiju

Potraži se u kapi.....

Onoj na zelenom listu ili na dlanu...

Kad u nju onako blistavu zaroniš pogledom svojim

Vidjet ćeš odraz njen u svojoj duši...

Traži...samo traži...

Naći ćeš se u svemu

Pogledom samo kruži....

Prati ptice u letu....

Osjećaj bit će nevjerojatan

Ti ptica i cvijet biti možeš

I kap mala, što blista na tvome dlanu.

 

 

Sretan rođendan
Drago Plečko!