cune 30.09.19..
Sretan rođendan cune!
cune | 24.03.2008 22:34h
cune (94)
Profil autora: cune
Nema dodatnih podataka u profilu korisnika.
Ovaj profil treba popuniti...
Mi nećemo puno govoriti...
Žedni smo tvojih riječi...
Lako je zatražiti da drugi zaliju svjetlosnim sjemenjem naše tame; te se sposobnosti nisu morale, ni u komu od nas, posebnošću graditi njima su, naše malene njive, još od prvog životnog koraka zasijane;tako smo lako naučili moliti, ali još ne znamo dati a onda primiti
Davati da bi dobio, znači otvoriti se da bi drugi mogli ući u tvoje skrivene krošnje s lahorima što su zaspali pred zoru; ni milostinju ne možeš očekivati, makar koliko preklinjući, ako prethodno sam nisi odbacio prašnu posjedničku odoru
Da bi bilo što dao, moraš postati siguran da je to baš tvoje a posjed, tek pošto si sam stekao, smiješ drugome ponuditi; ne možeš čekati da se prethodno svi tuđi pokloni prebroje prije nego što se ti odlučiš u sebi milost davanja probuditi
Zakon davanja i primanja u jezgri ravnoteže mira postoji; njemu nije potreban poseban sudac da bi se krivnje označile, konačište je u kojem se skrivaju svi neprihvaćeni nespokoji i nema u njemu ničega što bi suprotna značenja privlačile
Svaki se njegov korijen u davni korijen Postojanja ugradio, nudeći tajni kod, onome tko želi svih sedam pečata prijeći; uvjet je, da si i sam vlastiti korijen u prikrajku puta zasadio i da si dotada spoznao kako nitko od Sebe ne može pobjeći
Tek kad otkriješ tko si, znat ćeš što ti drugi trebaju ponuditi i da li ti njihova davanja, da bi Ti postao veći, uopće trebaju tada nećeš njihova odbijanja, da ti željeno poklone, osuditi niti će više biti vezanosti, što iz dubina Prošlog-tebe vrebaju
Želiš li primati od drugih, moraš im dati pravo i da te odbiju, ni ne pokušavajući nuditi odgovore na sva njihova očekivanja; prihvaćat ćeš s mirom mogućnosti da ti i grane krošnje slomiju, jer sreća i zadovoljstvo suprotstavljeni su u svakom od primanja
Kad god su nesretni, ljudima najmanje trebaju ponuđeni savjeti; poneki put je dovoljna tvoja samilosna ruka na njihovom ramenu ili, ma koliko da ti to bilo teško, zajedničku noć tuge probdjeti da bi sa njima postao porukom, uklesanom u nebeskom kamenu
Stoga, prije no što zatražiš, provjeri, možda je to već okolo tebe, možda si već na stazi što vodi na tajne vrhunce svjetlosnih gora; da bi uopće mogao čuti molbe drugih, moraš prestati slušati sebe i možda ćeš upravo tada preuzeti svoju ulogu zvjezdanih spora
Lako je zatražiti da drugi zaliju svjetlosnim sjemenjem naše tame; te se sposobnosti nisu morale, ni u komu od nas, posebnošću graditi njima su, naše malene njive, još od prvog životnog koraka zasijane; tako smo lako naučili moliti, ali još ne znamo dati a onda primiti
Zašto, ipak, od sebe i drugoga tražiti i težiti snazi oprosta, zašto se kretati od nekih dalekih iskonskih praizvora i ab-ovo tajna, koja je u odgovoru skrivena, nije velika već je prosta; oprost nikada ne mijenja staro, već uvijek gradi potpuno novo
Vratiše mi se iz daljine riječi: samo jaki opraštaju, slabi se guše u bijesu, u ljutnji i u svome neznanju; nemajući snage o Njemu niti da iz prikrajka maštaju ne mogu znati koliko izgube u bilo kom vezivanju
Ne vidjevši koliko su svega imali, a odavno to izgubili; i što su sve željeli imati, ni sami ne znajući zbog čega, ti maleni, nikome nikad nijedan gubitak nisu oprostili uvijek spremni da padnu u borbi, za svoje, do zadnjega
Nisu mogli znati o prestanku svega za što su se držali, dok ih je svako čuvanje samo svoga, udaljavalo od sebe u raspojasanom piru zadržavanja, stalno su zaboravljali: samo što stvarno posjeduješ i imaš, dio je istinskog tebe
Samo ono što ti stvarno pripada, to drugome možeš dati, poput lijepih riječi, što okvire slika prijateljstava grade; samo za stol kojeg si sam postavio, goste možeš pozvati i samo cijelost ne skriva i ne razumije prepreke i ograde
Ono što stvarno Ti jesi, nitko ti i nikad ne može uzeti jer nije jedino tvojim dijelom, već je to i Cjelina sama i zato ako ti nešto naizgled uzmu nemaš im što oprostiti sve dok sami ne spoznaju tajnost biti traženja i davanja
Teško je oprostiti onima koji ni sebi ne znaju opraštati, što su se od snjegova sakrili pod kišnim krilima tame; još dok su, tko zna zbog čega, o Sebi prestajali maštati postali su sjene zauvijek osuđene da dalje nastave same
Oprostiti nekom, sloboda je odricanja prava na vlastiti sud i otpuštanje tereta kojega su mu eoni od početka priskrbili; ništa se nikad neće promijeniti, nestajući bez smisla i uzalud samo zato da bi se i posljednji sužnji uma od njega oslobodili
Oprost je intimno odricanje svakoga svakomu presuđenja, jer jedino ako se Sve poznaje i sve zna, ne treba opraštati, u suprotnom Sam će tužitelj biti osuđen za svoja otuđenja a Cjelina će sebe u najmanjem djeliću i dalje prepoznavati
Zašto, ipak, od sebe i drugoga tražiti i težiti snazi oprosta, zašto se kretati od nekih dalekih iskonskih praizvora i ab-ovo tajna, koja je u odgovoru skrivena, nije velika već je prosta; oprost nikada ne mijenja staro, već uvijek gradi potpuno novo
Možda si zauzet...
Možda putuješ...
Možda pišeš novu knjigu...
No, ma gdje bio neka ti je danas dan veselja i dan ispunjenja želja...
Sretan rođendan cune!