Čekala sam tišinu večeri
i razilazak svih gostiju iz tvoga doma, čak o razilazak vlastitih misli, kao goste, koji su mi okupirali um ovoga dana..
Ovu čestitku želim napisati i poželjeti, oslobođena svih glasova današnjeg dana, uronjena u čistu tišinu i mek dodir Ljubavi, koja me poput dažda prekriva, nakon svih odživljenih oluja iza mene...
Želim, da ti svaki tvoj budući korak bude korak ka tvom osobnom ispunjenju, neopterećen brigama i tugom, hoćeš li imati snage dostići cilj ili nećeš..
Ja ću šapnuti svemiru da te podigne, ako kloneš, a možda moja ruka ne dotakne tvoju u tim trenucima, jer sam negdje izvan ovog prostora i vremena..
Ali ću uvijek osjećati kad ti treba podrška...
Neka te uvijek prati čarolija ispunjenog sadašnjeg trenutka, bez okretanja unatrag..
Živjeti u sadašnjem trenutku, i biti savršeno miran, bez obzira, koliko nam se taj trenutak činio nesavršen, ja to zovem-RAVNOTEŽOM..
Želim ti da budeš hrabra i svoja, kakva i jesi, i uspravne glave i dalje nastaviš koračati ovim nemirnim svijetom..
Mir je jedini način da postaneš Učitelj, prvo sebi, a onda drugima..
I na kraju, želim ti puno, puno osmjeha na licu, ali i suza u oku, ovaj puta, suza radosnica..
Zagrljaji koje čekaš, neka te dočekaju i ruke koje će te zagrliti, neka se nikad ne odvoje od tebe..
Od srca ti želi, Wendy-Tanja..
irida
bglavac
