ŽIVOT BEZ LJUBAVI - NEMA SMISLA...

Postoje putovi

cune

Postoje putovi na kojima nikada nikoga nećeš sresti,

osim sebe sama, da bi se objavio kroz magle daljine;

one su poruka da si sadržajem prastarih pripovijesti,

tko zna od kada uvijenih u tek rođene odsjaje cjeline

Postoje putovi na kojima se istina ne može pronaći,

koji tragača iz tamnih nutrina tebe, nikuda ne vode;

od praiskonom obilježenog cilja, ne možeš se odmaći

koliko god te znali mamiti pozivi neke nove slobode

Postoje putovi koji sami biraju najuvaženije putnike,

jer niti oni ne bi postojali ako putnika na njima nije;

na njima nikada nećeš sretati prebjegle zloslutnike

i nema plašta obične volje, dovoljnog da te pokrije

Postoje putovi na kojima zalutali, nude smjer drugima

ispunjenih zamkama neznanja, u peharu slatkozbora;

skrivajuć se u vješto, samo drugom, ponuđenim čudima,

ne žele otkriti da niti jednog putovanja nije bez napora

Postoje putovi voljni odvesti te do konačnih pribježišta

i da od svojih magičnih niti izatkaju nove koridore sna,

no, nisu dani onomu tko umjesto da osjeća, razmišlja

i koji se boji, makar bez daha zaroniti do vlastitog dna

Kad zastaneš da bi skupljao bisere ponuđene kraj puta

teško da ćeš ponovo uspjeti s povratkom na istu stazu;

življenje će te, tko zna do kada, udaljiti od svojih skuta

makar se tebi i dalje činilo da igraš u njegovu igrokazu

No, kada prihvatiš s namjerom ići, bez odabranog cilja

put će se sam, bez tvojega poziva pojaviti pred tobom

Povjerenje postat će ti jedino potrebna zvijezda vodilja,

a svaki novi korak, nagradit će te novim preporodom

Povratnik

cune

Ponekad zna dolutati u jednom davno prijeđena križanja

na putovima zamagljenim i izgubljenim u nepovrate,

ponekad sam umije otkrivati neka neodgovorena pitanja

čekajući da se melanholije iz dugog trajanja pretvore u sate

Svako od iščekivanja vraća u njega neku zagubljenu priču

uporno nudeći prastare odgovore i mnogo starije dileme,

sve sadašnjosti, sve prošlosti već odavno više ne poriču

samo se na umorna pleća svaljuje još jedno novo breme

Pita se, da li se likovi baš svih uloga koji su se s njime igrali

ponovo mogu susresti u ovom isječku mozaika svjetlosti i sjena

ili su u sadašnjem vremenu, što se čini slijepim, konačno nestali

spuštajući se kroz samo središte zajedničkih unutarnjih zjena

Svako se novo jutro kroz njegova troma buđenja sporo razmiče

a dan, ponekad, začudo, i neočekivane odgovore zna da donese

tada, pred jednostavnim trenucima življenja i stara tuga uzmiče

rađajući dječja čuđenja u ono što baš taj trenutak zna da uznese

Sretan rođendan animo!