Proljeće u žutom jaglacu
Bila subota, rano ujutro. Marija je uzela svoja kolica za plac s namjerom da nabavi hranu za čitav tjedan kako bi njena djeca svakog dana u tjednu imala barem jedan kuhani obrok. Kad je stigla na plac, iako je bilo rano bilo je tu dosta ljudi. Hodala je od kumice do kumice kako bi kupila koliko toliko domače povrće i po nekakvoj razumnoj cijeni. Novaca u novčaniku bilo je malo, a gladnih usta mnogo. Puno je već toga prošla, a onda ugledala mlado svježe zelje. Već ga je vidjela u loncu zajedno sa paradajzom kojeg je još na jesen puno skuhala i pospremila u škrinju. Stala je u red i o ničem drugom nije razmišljala nego o toj glavici zelja. Kad je došla na red, pokazala je glavicu koja joj se svidjela, a tu je uzela i jedan grincajg. Kad joj je kumica zaračunala tridesetšest kuna, noge su joj se odsjekle. Kako je bio red iza nje onako sva ponizna i smušena nije ništa rekla već je to u velikom šoku i platila.
Kako je bila naivna pa za to je mogla kupiti pola kile kiselog zelje , repe i pola kile šampinjona . Imala bi za tri ručka. Hodala je po placu i predbacivala si je brzopletost i glupost. Pa kaj nisam prije pitala koliko to zelje košta ? Hodajući tako ugleda je na jednoj klupi isto takvo zelje. Upitala je gospodina koji je prodavao to zelje , koliko stoji kilogram? Osamnaest kuna bio je odgovor. Bože, pa moja glavica nema niti pola kile. Ta spoznaja toliko je pogodila njeno srce da nije mogla doći k sebi. Pa ona me je prevarila? Tuga i sažaljenje ispunilo je njeno biće. Više si nije predbacivala što je bila naivna. U srcu je oprostila prevaru i zamolila Gospodina da oprosti ženi. Do njene svijesti posljedice takvog čina nisu mogle doprijeti. Marija je bila svjesna kako se u posljednjih nekoliko godina sve ubrzalo pa i naplata loših djela. Više se to ne vuče iz života u život već se ubrzano naplaćuje. Nažalost svjesnost se ne povećava tom brzinom iako su puti duha otvoreniji nego ikad, a znanje je pristupačnije.
Izlazeći iz placa s takvim mislima odjednom joj se nešto zažuti pred očima. Ugledala je bezbroj jaglaca različitih boja poredanih na klupama i po podu. Jedan žuti jaglac kao da je gledao samo nju. Vidjela je njegove oči , osmjeh , sjajio je kao sunce. Jedan čas je gledala zadivljeno dok joj se nije obratila žena koja prodaje jaglace. Podigla je upravo taj jaglac i pružila ga Mariji s riječima, vidim da vama se sviđa . Uzmite ga pa danas je prvi dan proljeća. Marija je pocrvenila nije imala više ni kune, a žena kao da je to znala, rekla je sa puno ljubavi u glasu, ja vam ga želim pokloniti jer mislim da će kod vas još dugo, dugo cvjetati.
Božica Glavač