Svijet interneta je prebogat mogućnostima za stvaranje boljeg svijeta, ali i prilikama za zloupotrebe...dakle, način na koji se služimo njime uvijek opet govori o nama samima, sviđalo se to nama ili ne...

Govor u stvarnosti i pisanje u virtuali su ekvivalenti izrasli iz najosnovnije ljudske potrebe da se izrazi doživljaj sebe i drugih, doživljaj stvarnosti kao takve...

Forumi, blogovi i portali su samo mjesta na koja možda voliimo....ili ne volimo ići...no, ne postoje mjesta koja su skrojena apsolutno po našoj mjeri iz jednostavnog razloga što sva ta mjesta tvore veće ili manje grupe individualaca i svatko od njih unosi dio svoje osobnosti u gradnju tog mjesta, drugačije nije moguće, a ni poželjno...

Različiti ljudi, vole i trebaju različite stvari. Virtuala je kao razgledavanje izloga, gledamo  sve, ali izabiremo samo ono što želimo ili trebamo. Ponekad danima čežnjivo gledamo nešto što si ne možemo iz bilo kojeg razloga priuštiti, ako ne odolimo ili ćemo se uvaliti u dug ili nedajbože postati lopovi.

Zašto izabiremo određena mjesta ponekad nam ni samima nije jasno. Možda su nas doveli prijatelji, zanimljive ili čak intrigantne teme, možda vlastita radoznalost ili potreba da nešto saopćimo svijetu, možda potreba za druženjem sa sebi sličnima, možda smo slučajno dolutali tragajući za nekom temom, možda nas je dovela potreba za eksponiranjem sebe i svojih ideja, a možda se samo želimo družiti na onaj obični ljudski način, ta mi smo društvena bića...

Neke ljubavi traju vječno bez  obzira na bure i nevere koje ih prate, a neke planu sjajem i nestanu u vidu zvijezde repatice. Virtualni svijet je protočno mjesto, jedni odlaze, drugi dolaze, neki se vraćaju i sve se odvija lako i bez pompe...

Događa se da ljudi neko mjesto prepoznaju kao svoje i ostanu bez obzira na sve. Ima i onih drugih koji su stalno u potrazi za nečim novim. Mnogi  se zadrže dovoljno dugo da ostave osobni pečat, a onda se zamore i naprave pauzu, neki se nakon lutanja virtualnim svijetom vrate i donesu dah novih vjetrova i strujanja..

Svatko ima pravo na dolazak, ali i na odlazak, svatko ima pravo na odmor, ako je došlo do zamora i zasićenja....Turista u virtualnom svijetu ima puno više nego u objektivnoj stvarnosti iz jednostavnog razloga, jer ih nitko ne traži ni osobnu, ni putnu kartu i mogu ostati koliko žele...

Važna napomena je i da oni koji dođu nisu obvezani samo na autorske tekstove. Njihovo pravo je da prenesu ono što su sami izabrali kao važno ili zanimljivo..., mi čak imamo i rubriku: IZ DRUGIH MEDIJA i imamo je od početka...,naravno da su autorski tekstovi najpoželjniji, ali mudri ljudi kažu da: "svi ljudi znaju sve" dakle, nitko nije najpametniji sam za sebe, a važne stvari prenose svi mediji, ni jedne ozbiljne novine neće reći: " aha, ovo je prenio BBC, pa nema onda smisla da o tome i mi pišemo...Dapače ponovit će vijest uz napomenu da ju je prvi prenio BBC...

Ako se netko  zapetljao u osobnoj stvarnosti pa mora napraviti reda, a zato treba vremena i odmak od virtuale tko to može i smije osuđivati? Ako se netko umorio, pa želi odmor, tko mu to može uskratiti? I zašto pitati za razloge, nije li posve osobna stvar i dolazak i odlazak...

Važno je jedino to da su Virtualna Vrata uvijek otvorena....

"Ako netko naiđe.:)))))))))))))"...., kako kaže naša ivana...