Naš vijnana je prije dva dana osobno donio svojih 5 knjiga za nagrdni fond povodom naše I konvencije. Kome će se posrećiti s ovim darovima, vidjet ćemo na konvenciji.

U ime redakcije www.magicus.info i u ime budućih nagrađenih autora od srca zahvaljujemo našem vijnani!

Iz intervjua koji je dao Vjesniku 2004 g. se najbolje vidi o kakvoj knjizi je riječ i zato ga prenosim u cijelosti.

U potrazi za izgubljenom srećom

Željko Štajduhar - vijnana

Od seksa
do mističnog jedinstva
duše s Bogom

● Vjerojatno niste prvi koji

je edensku Zmiju shvatio i

kao metaforu libida. No idete

i dalje tvrdeći da ono što je

bilo uzrokom zablude za prve

ljude može postati i sredstvom

oslobađanja. Kako?

http://www.vjesnik.com/pdf/2004%5C11%5C21%5C14A14.PDF

Piše:GORDAN PANDŽA
foto: IVAN ŠEBELJA

ŽELJKO ŠTAJDUHAR: U knjizi je sustavno iznio svoje viđenje ezoterične strane Biblije i kršćanstva

 

- U čovjeku postoji samo jedna energija, ona božanska, ali se manifestira na različitim razinama, od najfinijih do najgrubljih. Da ne zalazimo u suptilnu teoriju čakri, reći ću samo da se ta energija na najgrubljoj razini manifestira kao seksualni nagon i nagon samoodržanja. Što se više produhovljavamo u procesu razvoja svijesti, seksualna energija postaje sve suptilnija i na kraju kad svjesnost u nama poraste vrlo visoko, tada se ta energija u nama manifestira kao ljubav, kao uzvišeni osjećaji prema Bogu. Konačna je manifestacija te energije sjedinjenje naše individualne svijesti s univerzalnom - to je mistično jedinstvo duše i Boga.

U POTRAZI ZA IZGUBLJENOM SREĆOM«

Krist kao Bog nije se objavio
samo u Isusu iz Nazareta

Povratak u »rajsku« svijest jedinstva vodi preko životnih udaraca,razočaranja, patnji koje pred nas postavljaju pitanja: »Čemu sve to? Koji je smisao sve patnje?« Tako se ponovo počinje buditi duhovna svijest. Posežemo za duhovnim knjigama i svetim spisima i polako bivamo upućivani kako se vratiti u „izgubljeni raj“

 

Mit o izgnanstvu iz Raja i čovjekovim havarijama u naporu da se ponovo vrati u izgubljeni Eden, prisutan je u kršćanskoj civilizaciji kroz brojne umjetničke i filozofske interpretacije u gotovo svim epohama i kulturama. Stoga se nedavno predstavljena knjiga Željka Štajduhara »U potrazi za izgubljenom srećom« na prvi pogled možda neće doimati kao nešto novo. No, knjiga nudi neuobičajeno tumačenje biblijskih simbola Raja, Adama, Zmije, stabla spoznaje dobra i zla, Krista i uskrsnuća kao metafora duhovnog razvoja svijesti od izvornog stanja jedinstva preko pada u stanje dualnosti do ponovnog povratka izvoru. Kao dugogodišnji praktičar duhovnih učenja (poglavito indijske Vedante pod vodstvom gurua Swamija Narayananande ) i učitelj editacije, autor je u knjizi sustavno iznio svoje viđenje ezoterične strane Biblije i kršćanstva.

● Koristeći se biblijskim mitom o izgnanstvu iz Edena, sugerirate u knjizi da je rađanje intelekta ili diskriminativnog uma uzrokovalo čovjekovo izgnanstvo iz prvobitnog jedinstva s Bogom.

- Intelekt, odnosno diskriminativna funkcija uma najviša je od četiriju glavnih funkcija uma prema učenju Vedante. Ostale tri su: voljna - kojom pokrećemo tijelo na akciju, zatim ego ili funkcija kojom se um poistovjećuje s tijelom te pamćenje, dakle pohranjivanje dojmova što ih primamo putem osjetila u podsvjesni i nesvjesni sloj našeg uma. Intelekt kao najvišu funkciju uma u religioznom rječniku mogli bismo nazvati i luciferskom funkcijom. Sama riječ Lucifer potječe od latinskog lux, lucis - što znači svjetlo, i ferre - što znači nositi, dakle svjetlonoša. To znači da je, prema kršćanskoj predaji, intelekt predstavljen kao najsvjetlije stvorenje Božje, najsvjetliji Božji anđeo, najinteligentniji i najmoćniji, praktički do samoga Boga. Ali ipak nije Bog, nego samo stvorenje, prvo stvoreno u procesu kreacije.

Vratimo li se na pojam Edena, valja zapaziti da je u njemu isprva vladala svijest jedinstva, Jednote, dakle božanska svijest, jer Eden znači jedan. No, Zmija koja je prouzročila izgon iz Edena prikazana je kao simbol lukavosti, čime se pokazuje da intelekt ima dvije strane: lukavost i mudrost. Što znači da nas on može podjednako lako zavesti i osloboditi, sve ovisi o tome kako ćemo ga upotrijebiti.

Povratak u rajsku svijest

● Što je u tom kontekstu stablo spoznaje dobra i zla?

- Kad Zmija navodi Evu i Adama da kušaju plod sa stabla spoznaje dobra i zla, to znači da se aktivirala diskriminativna funkcija njihova uma koja valorizira svijet oko sebe i postavlja kriterije. Kako se ta funkcija sve više degradirala, tako su se prvi ljudi spuštali sve niže i niže dok nisu došli na fizički plan egzistencije. Smrt na koju ih je Jahve upozoravao ako jedu sa stabla spoznaje dobra i zla, značila je zapravo duhovnu smrt jer je aktiviranjem intelekta u njima umrla božanska svijest Jednote, a na njeno mjesto stupila diskriminativna svijest koja vidi svijet različitosti.

● Ako je čovjek padom iz svijeta jednosti u svijet dualnosti duhovno umro, kako se može ponovo vratiti svome izvoru, tj. kako se može osloboditi relativnog svijeta proturječnosti?

- Otkad je čovjek pao u svijet dualnosti i počeo vrednovati pojave i bića oko sebe, nastajali su različiti kriteriji. Dakle, onaj prvobitni božanski kriterij zamijenjen je tzv. ljudskim. Odnosno, kako je degradacija svijesti došla do najgrublje razine, kriteriji su se obrnuli naglavce.

Povratak u 'rajsku' svijest jedinstva vodi preko životnih udaraca, razočaranja, patnji koje pred nas postavljaju pitanja: »Čemu sve to? Koji je smisao sve patnje?« I tako se ponovo počinje buditi duhovna svijest. Posežemo za duhovnim knjigama i svetim spisima i polako bivamo upućivani kako se vratiti u 'izgubljeni Raj'.

● Ako je Adam metafora probuđene ego-svijesti, što onda simbolizira Krist?

- Krist je metafora probuđene duhovne svijesti. U biblijskim izvješćima stoji da smo kroz Adama prvi put sagriješili i pali na najnižu duhovnu razinu, a kroz Krista ili posljednjeg Adama ponovo se možemo vratiti u svijest jedinstva.

● Međutim, iako priznajete da je Krist Riječ Božja, tvrdite da se ta Riječ, premda jedna i jedina, može čuti kroz različite osobe. Želite li reći da se Krist nije objavio samo u Isusu iz Nazareta?

- Tako je! Vjerujem da je Krist Bog. Ali Isus iz Nazareta bio je samo čovjek iako koji put govori o sebi kao o Sinu Čovječjem, a koji put kao o Sinu Božjem. Budući da je on prebivao u jedinstvu sa svojim Nebeskim Ocem, tj. apsolutnom duhovnom sviješću, u tom vidu bio je Sin Božji. No budući da je istodobno živio u ljudskom tijelu, bio je i pravi čovjek, odnosno Sin Čovječji. Dakle, Krist kao Bog nije se objavio samo u Isusu iz Nazareta. Tvrdim to prema svojoj vjeri i iskustvu, jer sam i sâm upoznao Bogočovjeka - Swamija Narayananandu, koji je dosegnuo vrh razvoja svijesti, i posredstvom toga mogao prenijeti poruku o Božjem kraljevstvu ljudima našeg naraštaja.

Prvo i drugo uskrsnuće

● Hoćete li zapravo reći da se Riječ Boža objavljuje u raznim poslanicima kako bi se Božja poruka prenijela čovječanstvu prikladno različitim civilizacijama i epohama?

- Upravo tako. Krist je prisutan u svim bićima kao božanska svijest, ali uspavana. I mi je procesom samospoznaje lagano i postupno budimo. Kad je potpuno probudimo u nama, onaj stari čovjek, odnosno ego-svijest, sve više umire, a ostaje čista svijest našeg istinskog bića koje je božansko. A budući da je Bog jedan, On je dakle sveprisutan i u svakom se biću manifestira kao Jastvo. Kad prosvijetljeni čovjek kaže »Ja«, on podrazumijeva čistu božansku svijest, a kad mi kažemo »ja«, mislimo na naše tijelo i obmanuti um.

● Što iz te mistične perspektive znači uskrsnuće?

- Za mene, uskrsnuće nije tjelesne već duhovne prirode. Kad tijekom duhovnog rasta naša ego-svijest, kako je shvaćena u filozofiji Vedante, konačno umre, istodobno se rađa božanska svijest ili naše istinsko biće. To je prvo uskrsnuće koje se može ostvariti za čovjekova tjelesnog života. U Indiji je to postignuće poznato kao nirvikalpa-samadhi, a čovjek koji ga je ostvario kao 'Bogočovjek'. Kad se on nakon tjelesne smrti vrati u konačno duhovno jedinstvo s Bogom, tada kažemo da je ostvario drugo uskrsnuće.