OPASAN PRESEDAN

 

Objaviti ili ne? Pitanje je sad.

 

Uredništvo se našlo pred dilemom: cenzurirati ili ne internetski medij koji je po svojoj samoj definiciji slobodan za izražavanje, tj. demokratski princip je ugrađen u njegovu bit. Kako se koplja svih uredništva vrlo često lome upravo oko tog principa, važno je da je naše uredništvo - i to sinoć - odlučilo da ćemo se međusobno konzultirati i odluke donositi koncenzualno, tj. suglasno.

 

Na upite naših autora na chatu odgovaram tek danas jer mi je trebalo vremena razlučiti u sebi kojemu se prikloniti carstvu. Radi se o neobjavljenom vicu koji nije PC, nije politički korektan nego je rasno diskriminirajući po svom sadržaju. Jasno mi je da većina viceva koji se pričaju ili kruže Internetom također nisu PC. PC je kratica za politically correct. Drugim riječima, to je pojam kojim se nastoji definirati što je u redu javno govoriti, a što nije. PC se primjenjuje ne samo u službenoj politici i etabliranim medijima nego i u svim drugim domenama javnoga života.  

 

Naš portal ima u svojim odrednicama već ugrađen PC stav na koji bih sve koji ovo čitaju ponovno voljela podsjetiti. I reći sljedeće: pretpostavljam da naš izuzetni autor DeVet, čiji doprinos portalu vrlo cijenim, nosi u sebi dječačku, buntovnu dušu, koja poput svakog djeteta  svojim postupcima isprobava i opipava granice dopuštenog. Poput nestaška koji čini marifetluke i on ima, vjerujem, nesvjesan poriv da iskušava granice dopuštenog na Magicusu.

 

Uredništvo bi, međutim, trebalo biti poput dobrohotne i nježne matere, koja upućuje svoje dijete što smije, a što ne smije činiti svojoj braći i sestrama na planetu kako bi živio sretno, berićetno, a prije svega časno, svoj životni vijek. I ona to uvijek čini u najboljoj namjeri, a, kao što to dobro znamo, put do pakla popločan je dobrim namjerama. Znamo i to da na  nesvjesnoj razini, većina ljudi na ovom planetu krivi svoje roditelje za sve svoje nedaće i probleme koji ih snađu. I onda smo, u ulozi roditelja, puni govana, puni grižnje savjesti…

 

Kako postupiti? Osobno, lomim se između odgojne (uloga cenzora) i slobodoumne (uloga anarhista). Znamo i principe na kojima se temelji naše duhovno djelovanje u našem kaotičnom okruženju. Dan je to zgodno definirao kao „transpersonalizaciju“ – da se negativnim sadržajima koji prevladavaju u medijima - a Magicus je medij - suprotstavi odgovarajuća količina sadržaja pozitivnog predznaka i naboja. I tako se teška srca - zbog ograničavanja slobode izražavanja - ipak priklanjam pedagoškim mjerama.

 

Ne možemo na duhovnom portalu objavljivati grube viceve na račun manjinskog stanovništa, životinja, djece…ukratko na račun slabijih i bilo čega što nije PC. Kako su cenzorske granice oduvijek rastezljive, a škare oštre i željne rezanja, svjesni smo da je i ovo uredničko odbijanje objavljivanja „nepogodnog sadržaja“, ontološki gledano, dvosjekli mač i OPASAN PRESEDAN. Ipak, neke granice moramo pokušati uspostaviti. I tu ćemo trebati i vašu pomoć, dragi naši autori. Korigirajte nas ako smatrate da naš stav nije u redu. I nadam se, da ćete i dalje, a naročito naša Devetka, surađivati na Magicusovim stranicama!