Jeste li znali da je čelnik argentinske biskupske konferencije 2010. shvatio da Argentina može istovremeno pružiti bračna prava LGBT zajednici i garantirati svetost i nepromjenjivost crkvenog braka? Znate li gdje je danas?

1. "Pederi" (LGBT zajednica) čine oko 4 posto pučanstva, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Za razliku od Crkve, mi nemamo pravila, organizirano vodstvo, ili jedan "program" koji prihvaćamo ili ne. Svaki od nas sam bira je li liberal, desničar, kršćanin ili ateist. Udruge poput Zagreb Pridea super zastupaju naše generalne interese, ali ne određuju naše stavove ništa više nego li HNS određuje stavove ljudima koji vikendom igraju nogomet iza kuće. Isto tako, sve što ovdje pišem predstavlja samo moje vlastito iskustvo.

2. Svaka država definira brak zakonima, ali ne zato što je brak sakrament, generalno svet ili tradicija – nijedan zakon RH ne regulira, recimo, posljednje pomazanje, niti bi trebao. Brak se definira zakonima samo zato što se ulaskom u isti dobivaju i gube određena prava.

3. Ovo ne mogu dovoljno naglasiti: Pederi žele *ta prava*. Pederi ne žele svetost braka. Pederi koji nisu vjernici ne žele da ih vjenča svećenik u Crkvi jer – nisu vjernici, isto kao što se hetero par kršćana neće ići vjenčati kod imama u džamiji samo zato što bi izgledalo lijepo na fotkama ili da im napakoste. Mislim, tko to radi? Zašto? Čak i da se to dogodi i da gej par bude inzistirao da ih vjenča svećenik, on će bez ikakvog problema reći ne, uz vrlo opravdano objašnjenje da se protivi doktrini Crkve. Kad ste posljednji put vidjeli svećenika da protivno svojoj volji dvaput vjenčava razvedene parove samo zato što Hrvatska država priznaje razvod braka? Upravo tako.

4. Referendum je iznimna (i vrlo, vrlo skupa) mjera javnog glasanja i vrlo je neodgovorno potrošiti milijune kuna na ovo. Sama činjenica da smo dosad imali samo dva (samostalnost i EU) vam daje do znanja da se istim reguliraju vrlo bitne promjene. Mi Hrvati, s druge strane, baratamo njime kao da je anketa na Facebooku. Stotine tisuća ljudi su htjeli referendum o (2007.) prekidu suradnje s Haagom, (2008.) ulasku u NATO, (2009.) slovenskom moru...

5. Neki od gore navedenih razloga su ispravni, neki su kretenski, ali u svakom slučaju su bili vođeni promjenama. Referendum o gej brakovima, s druge strane, ne donosi promjene. Njime se samo u Ustav unosi definicija da, bez obzira na to koja stranka u budućnosti bude na vlasti, brak mora biti između muškarca i žene, kako to trenutačno implicitno i jest. Dakle, ne glasate za ili protiv Zakona o gej brakovima, jer isti ne postoji.

6. Da 100 posto građana Hrvatske izglasa ovaj referendum i on prođe, nijedna lezbijka ne bi time manje bila lezbijka, niti bi vas manje živcirala. Ako je plan da se pederima "pokaže tko je glavni", sumnjam da bi i to uspjelo budući da se to trenutno radi šakama i palicama po tramvajima i parkovima, a Pride u Zagrebu ne izgleda ništa preplašenije. Štoviše, uspjeh Pridea u Splitu je samo dokaz da su nasilne mjere kontraproduktivne. Ne znam zašto to nitko nije rekao idiotu koji je išao spaliti štand potpisivača referenduma. Glupih ljudi ima i u tih 4-6 posto, nažalost.

7. Također, U ime obitelji veli da žele referendum kako bi "zaštitili djecu" od gej roditelja. Na stranu činjenica da je, ponavljam, homoseksualnost, biseksualnost i transrodnost statistička vjerojatnost, prisutna u New Yorku, Belišću i Gambiji bez obzira na to tko ih i kako odgaja. Moj tata je hetero, kao i moja mama, a ja nisam. Dogodi se! Ono što je bitno je da imate na umu da ovaj referendum nema nikakve veze s promjenama Obiteljskog zakona o usvajanju.

8. Mnogi od vas, logično, ne želite dati gej ljudima pravo na bračno usvajanje djece jer smatrate da bi život te djece u Hrvatskoj bio pakao. Ne znam zašto mislite da mi, koji živimo u istoj toj Hrvatskoj i taj pakao osjećamo na vlastitoj koži, nismo toga jednako svjesni. Gej ljudi ne bi posvajali djecu kao foksterijere, iz dosade, niti bi im se davala djeca na lijepe oči. Ako znate bilo koji hetero par koji je pokušao posvojiti u RH, znate koliko je to neopisivo težak i zahtjevan proces. Također, ne žele svi LGBT ljudi djecu, isto kao što ne žele ni svi hetero ljudi djecu.

9. Trenutno, hetero par u RH ima apsolutno pravo usvojiti, recimo, dijete iz istočne Afrike, i ako znate nekoga tko je pokušao usvajati, vjerojatno će vam reći da je takva opcija često jednostavnija, brža i birokratski blaža nego posvajanje iz RH. Zašto onda hrvatske škole ne vrve djecom različitih rasa iz dalekih krajeva? Između ostalog, zato što roditelji koji su uistinu spremni posvojiti dijete jednako su tako spremni upotrijebiti razum i zaključiti je li ili nije posvajanje u djetetovom najboljem interesu. Ja neću posvojiti dijete ako njoj ili njemu ne mogu garantirati sigurnost.

Ovom sljedećom točkom apeliram na one među vama koji imaju gej frendove, ne smeta im LGBT zajednica, ali misle da Hrvatska nije spremna ili da time provociraju ostale:

10. Da Vlada sutra zabrani Hrvatima brak sa Srbima s ciljem zaustavljanja maltretiranja djece srpske nacionalnosti u hrv. školama, znam da biste to smatrali nepravdom. Iako bi, teoretski, Vlada bila u pravu i broj maltretirane djece bi se s vremenom uistinu smanjio, oni koji ih maltretiraju ne bi ni na koji način platili za to – naprotiv, mislili bi da im Vlada čini uslugu. Jednako tako, najgori ishod ovog referenduma je da oni koji nas omalovažavaju, tuku, otpuštaju i ubijaju pomisle da većina Hrvata stoji iza njih. A znam da ne stojite, jer koliko god se ja možda gadio nekima od vas, nije vam to toliko bitno da me nađete pred haustorom i iscipelarite. (Hvala!)

Paljenje štandova i slanje lezbijki na Goli otok

Ljudi smo, dogovorit ćemo se. Ne postoji nikakav razlog zašto LGBT zajednica i vjerske zajednice ne bi živjele u apsolutno mirnom suživotu. Da, ima ekstremista s obje strane, koji su jednako glupi: neki među nama pale štandove ili pozivaju na linč svećenika, dok neki među vama cipelare cure ili zazivaju izgon na Goli otok.

No, dok idioti postoje na obje strane, samo jedna strana najčešće nema priliku voditi vlastitim primjerom i promijeniti javnosti mišljenje, često zbog opravdanog straha. Mi i vi nismo jednaki, istina, ali ni po čemu nismo suprotni.

Kako to rade 'katoličkije' zemlje od naše

Trenutačno 12 država priznaje gej brakove, poput Argentine, Islanda ili Portugala. I znam što mislite – Hrvatska je drugačija. I uistinu jest, jer naših 90,72% posto kršćana (rimokatolika i pravoslavaca) zaostaju za Argentininih 92,7%, Portugalovih 94,7% ili Islandovih 95%. Argentina i Island čak imaju kršćanstvo za službenu državnu religiju. I iako su gej brakovi ondje legalni, njihovoj Crkvi se ništa nije dogodilo. Nema razloga zašto mi u Hrvatskoj ne bismo mogli jednako ugodno živjeti, samo ako shvatimo da su civilni brak i crkveni brak odvojene stvari, što je jasno mnogim katoličkim svećenicima.

Čelnik argentinske biskupske konferencije je još 2010. shvatio da Argentina može istovremeno pružiti bračna prava LGBT zajednici i garantirati svetost i nepromjenjivost crkvenog braka. Činjenica da je on kasnije izgubio titulu kardinala Buenos Airesa ne treba vas brinuti – sad je u Vatikanu i super mu ide.

* Povjesničar umjetnosti Roko Rumora, deklarirani i, kako kaže, ponosni homoseksualac, odlučio je na jedno mjesto sabrati neke osnovne činjenice o LGBT manjinama i kršćanima. Objavio ih je na svom profilu na Facebooku s namjenom daljnjeg širenja, a povodom prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma o izmjenama Ustava kojima bi se zabranilo homoseksualnim parovima da jednog dana sklapaju civilne brakove u Hrvatskoj.