Zbog čega se

pokusi na životinjama

nastavljaju provoditi ?

Ako eksperimentiranje na životinjama ima tako puno nedostataka, zbog čega se i dalje provodi? Postoji nekoliko mogućih objašnjenja.

1. Kemijskim i farmaceutskim industrijama eksperimentiranje na životinjama pruža značajno pravno utočište. U slučajevima smrti ili invaliditeta uzrokovanog kemijskim proizvodima i štetnim reakcijama na lijekove, odgovorne tvrtke brane se pomnim i preciznim planiranjima svih aktivnosti ističući da su obavili zakonom propisane ‘sigurnosne testove’ na životinjama i da stoga nisu odgovorni za posljedice. Kao rezultat toga, žrtve štetnih nuspojava lijekova ili njihove obitelji često odlaze praznih ruku nakon sudskih tužbi za naknadu štete.14

2. Eksperimenti na životinjama lako se publiciraju. U svijetu akademskih znanosti koji funkcionira po principu „objavi ili nestani”, nije potrebno puno originalnosti i oštroumnosti za uzeti jedan već dobro definiran životinjski model, promijeniti neku varijablu ili vrstu koja se koristi te doći do ‘novih’ i ‘zanimljivih’ otkrića u kratkom vremenskom razdoblju. Za razliku od toga, publiciranje otkrića u kliničkom istraživanju, koje se aplicira direktno na ljude, je teže, skuplje i iziskuje više vremena. Povrh toga, mnoge vrste koje su dostupne, kao i gotovo beskrajne mogućnosti manipulacija, nude istraživačima priliku da ‘dokažu’ gotovo sve teorije koje služe njihovim ekonomskim, profesionalnim ili političkim interesima.

Primjerice, istraživači su na životinjama ‘dokazali’ i da cigarete ne uzrokuju rak kao i da uzrokuju rak — ovisno o izvoru financiranja.217,218

3. Eksperimenti na životinjama su sami sebi svrha. Plaće i profesionalni status znanstvenika često su povezani s dobivanjem odobrenja, a ključni element u molbama za dobivanje odobrenja su prijašnje iskustvo i stručnost. Istraživači uvježbani na izvođenju eksperimenata na životinjama često odluče da im je prihvaćanje novih metoda, poput kultura tkiva, teško ili nezgodno.

4. Eksperimenti na životinjama su unosni. Tradicionalno cijenjeno mjesto u modernoj medicini rezultira osiguranom financijskom podrškom, koja je često sastavni dio sveučilišnog budžeta. Mnogi medicinski centri godišnje primaju stotine milijuna dolara kroz izravna odobrenja za eksperimente na životinjama i prosječno 40% povrh toga za dodatne troškove koji su navodno povezani s tim istraživanjima. S obzirom da mnogi medicinski centri, suočeni sa smanjenim prihodima, uvelike ovise o ovoj dodatnoj financijskoj dobiti za troškove administracije, građenja i održavanja nekretnina, oni zbog toga održavaju na životu eksperimente na životinjama hvaleći ih zakonodavcima i u medijima.

5. Eksperimenti na životinjama naizgled djeluju više „znanstveno” od kliničkog istraživanja. Istraživači često tvrde da su laboratorijski eksperimenti ‘kontrolirani’ jer se u njima varijable mogu mijenjati jedna po jedna. Međutim, ta kontrola je iluzorna. Svaki životinjski model razlikuje se od ljudske fiziologije i patologije u bezbroj smjernica. Povrh toga, laboratorijske postavke same po sebi kreiraju zbunjujuće varijable — primjerice, stres i neželjena ili neprepoznata patologija u životinja. Takve varijable mogu imati učinke na čitav sustav, izobličiti rezultate pokusa te potkopati procjenu traženih vrijednosti za ljude na temelju poznatih podataka iz nalaza.

6. Etičnost eksperimentiranja na životinjama istraživači rijetko kad dovode u pitanje; oni se redovito odlučuju takvu praksu braniti dogmatski, umjesto da se suoče s očitim moralnim problemima uzrokovanima takvim postupanjem. 219-222

Retorika vršitelja pokusa na životinjama odaje njihove napore da zaobiđu moral.

Primjerice, umjesto da priznaju da ubijaju životinje, oni kažu da ih „žrtvuju” i premda mogu navesti da životinje trpe određene posljedice, rijetko kada otvoreno priznaju da su izložene patnji i boli.223 Mladi znanstvenici vrlo brzo nauče prihvatiti takav stav od svojih nadređenih, kako objašnjava sociolog Arnold Arluke: ‘Jedna poruka — gotovo upozorenje — koju su dobili novopečeni znanstvenici bila je da dokazima.229 Često dodaju da su neljudske životinje „inferiorne”; da im u usporedbi s ljudima nedostaju određena obilježja, poput inteligencije, obiteljske strukture, društvene povezanosti, umijeća komuniciranja i altruizam. Međutim, brojne neljudske životinje — među njima štakori, svinje, psi, majmuni te veliki čovjekoliki majmuni — razmišljaju i/ili pokazuju altruizam. Postoje silni dokazi da mnoge životinje doživljavaju čitavu lepezu emocija baš kao i ljudi.230-232 Primjerice, miševi su znali iskazivati empatiju sa svojim prijateljima iz ćelije koji su trpjeli patnju i bol.233 Čimpanze i gorile mogu se naučiti ljudskom znakovnom jeziku i komunicirati međusobno služeći se znakovnim jezikom čak i bez prisutnosti čovjeka.234,235 je kontroverzno ili riskantno priznati zabrinutost zbog moralnih pitanja, jer učiniti takvo što bilo bi isto što i priznati da je nešto zaista moralno pogrešno u eksperimentiranju na životinjama, čime bi se „neprijatelju dalo streljivo”.223 Liječnik E. J. Moore također primjećuje: „Nažalost, mladi liječnici ne smiju progovoriti ništa,  barem ne javno, o zlostavljanjima životinja u laboratorijima, iz straha da ne ugroze svoju karijeru.”224

Dokazi pokazuju da mnogi vršitelji eksperimenata na životinjama ne uspijevaju priznati — čak ni primijetiti — bol i patnju životinja. Primjerice, sociologinja Mary Phillips promatrala je kako vršitelji eksperimenata na životinjama ubijaju štakore u pokusima velike toksičnosti, induciraju rak u glodavaca, podvrgavaju životinje velikim kirurškim zahvatima bez ikakvih postoperativnih lijekova protiv bolova te izvode brojne druge bolne postupke na životinjama bez primjene anestezije i lijekova protiv bolova. Usprkos tome, u svojim godišnjim izvještajima Američkom ministarstvu poljoprivrede (USDA) nitko od istraživača nije priznao da su životinje trpjele patnju bez olakšanja.225 Phillips je izvijestila: „Vršitelji pokusa na životinjama opetovano su me uvjeravali da u njihovim laboratorijima životinje nikada ne pate... Riječ „bol” odnosila se na akutnu bol pri izvođenju kirurških zahvata na svjesnim životinjama i gotovo ništa više... [Kada sam upitala] za tjelesnu i emocionalnu patnju, mnogi istraživači ostali su bez teksta.”225

Slično tome, jedna studija objavljena u časopisu British Medical Journal otkrila je da su kanadski neurolozi koji su proveli godinu dana učeći izvođenje pokusa na životinjama „toliko oguglali na patnju životinja da dugo vremena nakon povratka kliničkom radu nisu bili sposobni prepoznati patnju kod svojih pacijenata”.226

Moralna obrana vršitelja pokusa na životinjama površna je i samoj sebi svrha. Oni obično jednostavno ukazuju na navodnu korist za ljude i uvjeravaju da cilj opravdava sredstvo,227,228 premda rijeko kada potkrjepljuju svoje tvrdnje znanstvenim

Mnoge neljudske životinje pokazuju da su njihove emocije i misli izrazito nalik ljudskima.

Reference i bilješke

1. The Physicians Committee for Responsible Medicine (Washington, D.C., www.pcrm.org), the Medical

Research Modernization Committee (Cleveland, Ohio, www.mrmcmed.org) i Europeans for Medical

Progress (London, U.K., www.curedisease.net) zajedno imaju preko 10.000 liječnika i znanstvenika članova, od kojih je većina jako kritična prema pokusima na životinjama.

2. Barnard ND, Kaufman SR. Animal research is wasteful and misleading.

Scientific American 1997; Feb: 80-82.

3. Mukerjee M. Trends in animal research. Scientific American 1997; Feb: 86-93.

4. www.curedisease.net/news/040903.shtml.

5. Loeb JM, Hendee WR, Smith SJ, Schwartz R. Human vs. animal rights: In defense of animal research.

Journal of the American Medical Association 1989; 262: 2716-2720.

6. Botting JH, Morrison AD. Animal research is vital to medicine. Scientific American 1997; Feb: 83-85.

7. Reines BP. On the locus of medical discovery. Journal of Medicine and Philosophy 1991; 116: 183-209.

8. Reines BP. On the role of clinical anomaly in Harvey’s discovery of the mechanism of the pulse. Perspectives in Biology and Medicine 1990; 34: 128-133.

9. McQuarrie I. The Experiments of Nature and Other Essays from the Porter Lectures.

Lawrence, Kansas, University of Kansas Press, 1944.

10. Peller S. Quantitative Research in Human Biology and Medicine.

Bristol, England, John Wright & Sons, 1967.

11. Beeson PB. The growth of knowledge about a disease: hepatitis.

American Journal of Medicine 1979; 67: 366-370.

12. Good RA. Runestones in immunology. Journal of Immunology 1976; 117: 1413-1428.

13. Good RA. Keystones. Journal of Clinical Investigation 1968; 47: 1466-1471.

Beeson i Good nedavno su istaknuli da se ne protive eksperimentiranju na životinjama i da to smatraju važnim za napredak medicine.

Ipak, njihovi članci govore za sebe.

14. Greek CR, Greek JW. Sacred Cows and Golden Geese. New York, Continuum, 2000.

15. Greek CR, Greek JW. Specious Science. New York, Continuum, 2002.

16. Greek JS, Greek CR. What Will We Do If We Don’t Experiment on Animals?

Medical Research for the Twenty-First Century. Victoria, B.C., Trafford, 2004.

17. Brecher R. The Consumers Union Report on Smoking and the Public Interest. Mount Vernon, Consumers Union, 1963.

Opću javnost, kojoj je stalo do dobrobiti životinja, navelo se da povjeruje u to kako životinje u laboratorijima rijetko pate. Vršitelji pokusa na životinjama često citiraju statistike CDA (koje CDA pribavlja upravo od vršitelja pokusa na životinjama) u kojima se navodi da svega 6-8% životinja iskorištavanih u eksperimentima proživljava bol bez anestezije ili lijekova protiv bolova.236 Međutim, miševe, štakore i ptice, koji u SAD-u čine 90% svih životinja iskorištavanih u pokusima, američki Zakon o dobrobiti životinja apsolutno ne štiti ni na koji način.237

Očito je da je opća javnost zabrinuta glede pokusa na životinjama. Primjerice, na referendumu u Ujedinjenom Kraljevstvu održanom 2006. godine, 51% od gotovo milijun potpisnika izjasnilo se protiv testiranja na životinjama.238

Budući da se medicinsko istraživanje provodi radi dobrobiti pučanstva i da je velikim dijelom financirano upravo sredstvima prikupljenima kroz poreze i humanitarne donacije, zabrinutost pučanstva trebala bi se uvažiti i obznaniti. Deseci milijuna životinja koje se godišnje iskorištavaju i ubiju u američkim laboratorijima redovito proživljavaju nezamislivu patnju, često zbog straha i tjelesne boli, a gotovo uvijek zbog deprivacije uzrokovane zarobljavanjem i zatvaranjem koje im uskraćuje zadovoljenje najosnovnijih psiholoških i tjelesnih potreba.