Njegova se dvogodišnja životna borba s opakom bolešću nije primjećivala u njegovom stvaralaštvu. Njegove su kolumne bile vedre i nisu odavale da se njihov autor svakog trenutka bori za život.
Njegovu su poeziju kritičari proglašavali 'light' štivom, no usprkos tome, čitatelji su ga prepoznali kao ikonu domaće društvene i kulturne scene.
Simo Mraović rođen je 1966. u Kutini. U Zagreb dolazi kako bi studirao ruski jezik i književnost te kroatistiku na Filozofskom fakultetu, no nikada ga ne završava. Radio je kao novinar u novinama i na televiziji, vodio poznati nedjeljni talk show Kava i kolači u zagrebačkoj knjižnici Bogdan Ogrizović i bio član je švedskog PEN-a. Objavljivati je počeo 1984. godine. U posljednjih godinu dana pisao je kolumne za Tportal putem svog bloga. Roman Konstantin Bogobojazni i zbirka pjesama Gmünd prevedeni su na ukrajinski i na bugarski jezik, a dijelovi knjiga na slovenski, poljski, mađarski, talijanski i njemački jezik. Izdao je zbirke pjesama Sezona otrova (1986.), Rimljanima nedostaje milosti (1990.), Na zemlji je sjena (1994.), Između usana (1997.), Laku noć Garbo (2001.), roman Konstantin Bogobojazni (2002.), drugo izdanje romana Konstantin Bogobojazni & sabrane pjesme (2003.), Gmünd (2004.), zbirka pjesama Nula Nula (2006.), zbirka kolumni Varaj me nježno (2006) i III. izdanje romana Konstantin Bogobojazni (2007.), kolumne Varaj me nježno (2006.), knjiga priča Bajke za plažu (2007). |
U jednom intervjuu kad su ga pitali kako se suočava s bolešću Simo Mraović je odgovorio: 'Ni zdravlje nije jamac sreće. Osvrnite se pa ćete čuti jad i kuknjavu nad svojom sudbinom iako se radi o zdravim ljudima. Ako pridodamo i one koji neprestano cvile, a džepovi su im puni para, možemo zaključiti da živimo u vrijeme kada će samo budala priznati da mu je dobro, da je zadovoljan životom i da pristojno živi. Iako skršen, ja sam valjda jedna od tih budala.' |
P.s.
U javnosti je manje poznato da je Simo Mraović prve javne pjesničke nastupe u javnosti započeo pod kišobranom Društva pisaca " August Šenoa" kasnih 80-tih. Bilo je to prvo paralelno društvo književnika u bivšoj državi koje se mukotrpno rađalo, a ja sam imala tu čast da budem među njegovim osnivačima, na čijem čelu je bio pokojni profesor Juraj Lončarević....
Neka je pokoj vječni našem Simi i neka sada pjeva u koru s anđelima!
Umro je premlad...